Pitanje za društvo, naciju, državu je: “Što možemo napraviti da ostanak bude atraktivniji od odlaska?”
PIŠE: Mmr.Vinko Vukadin, poslovni trener/www.tomislavnews.com
Možda ovo nekima zazvuči brutalno, ali odgovornost za odlazak ili ostanak je uvijek osobna, a ne društvena.
Pitanje nije dakle je li odluka ispravna ili kriva s pozicije domoljublja, morala ili nečeg drugoga. To je stvar osobnog izbora.
Pitanje za društvo, naciju, državu je:
“Što možemo napraviti da ostanak bude atraktivniji od odlaska?”
Da bismo došli do toga odgovora moramo najprije vidjeti motive zbog kojih netko odlazi iz BiH i RH.
Prvi motiv je osjećaj da će iseljenik i njegova obitelj u inozemstvu doživjeti uspjeh koji nisu imali u domovini.
Hoće li iseljenik u inozemstvo imati bolju prigodu za uspjeh u Njemačkoj ili Austriji?
Govorim o ove dvije zemlje jer u njima živim, govorim iz perspektive Hrvata iz RH i BiH jer i tu živim, a i sam sam se odselio, pa doselio iz BiH.
Kad sam jednom prigodom bio na obavijesnom razgovoru u mostarskoj policiji, zapita me milicajac kako to da ja mogu studirat u inozemstvu?
Moj odgovor je bio da ja u Jugoslaviji ne bih mogao studirati, jer sam bio previše siromašan.
Milicajac je ostao začuđen mojim neočekivanim odgovorom i pojasnio mi da je u Jugoslaviji studij besplatan, a u Austriji da mogu studirati samo bogataši. Nabrojao mi je bezbroj poznatih laži o Jugoslaviji, o kojim sada ne želim raspravljati i pisati. Njegov zaključak je bio da sam ja neki emigrant kojega podupire ustaška emigracija.
Ja sam mu nakon toga “nacrtao” što ja radim i nakon sat vremena razgovora pridobio njegovo simpatije.
Tadašnji milicajac iz Sarajeva, na zadatku u Međugorju, je uvidio da je za sirotinju ipak lakše studirati u društvu koje cijeni i nudi rad, nego u društvu u kojemu je na cijeni uglavnom politička korupcija.
Milicajac je mene ostavio na miru, poželio mi sreću, a ja sam nastavio put za Međugorje. Zahvaljujući okvirnim uvjetima države, koja dopušta marljivome i snalažljivome da uspije, završio sam školu radeći po bauštelama, čisteći stubišta i prodajući novine na cesti.
Ovu istinitu anegdotu navodim da bih dao odgovor na ono prvo pitanje o utjecaju okvirnih uvjeta na osobni uspjeh.
U sutrašnjem nastavku: Kako u domovini napraviti bolje okvirne uvjete, kao prvu pretpostavku za ostanak ili useljenje?