Zdrav čovjek želi raditi i zarađivati za sebe, a pravo na rad je osnovno ljudsko pravo!
PIŠE: Mmr.Vinko Vukadin, poslovni trener/www.tomislavnews.com
Prema toj spoznaji iz mnoštva istraživanja, sretnost/sreća je ono što čovjeka čini uspješnim. U ovom kontekstu je osobno viđenje odlučujuće. tuđa percepcija našeg uspjeha je sekundarna, ona je važna na razini jednog dijela, ali nije odlučujuća u našem poimanju jesmo li mi uspješni ili nismo. Što smo više okrenuti vanjskim simbolima uspjeha to ćemo više biti sretni u tuđim očima, a manje u trenutcima kad smo sami sa sobom. Siromašan čovjek se može osjećati uspješnim, više nego to o sebi misli neki bogataš. Sreću gradimo i izgrađujemo, ona nije emocionalno stanje trenutka, ona je stav, život i budućnost, ono što mi o sebi vjerujemo, a ne ono što drugi vide. Naravno da tuđe poimanje ima utjecaja na naše poimanje sebe, ali ono nije sveukupna slika.
Da da vidimo koje su to kategorije, područja, koja, po istraživanjima, utječu na čovjekovu sretnost/sreću. Da bi čovjek bio sretan – uspješan – on mora ostvariti harmoniju između četiri osnovna područja ljudskog života:
– novac i materijalne potrebe
– socijalni odnosi i obitelj
– zdravlje i vitalnost
– vjera i smisao
Ova područja nisu rangirana po važnosti, ona su samo navedena, a važnost pojedinog područja ovisi o trenutnom stanju u kojem se netko nalazi. Krenimo redom.
Da bi čovjek mogao preživjeti i zadovoljiti osnovne potrebe sebe i svoje obitelji, on mora imati mogućnost da samostalno i bez “milostinje” plaća račune, osigura si život i sigurnost doma. Čovjek koji nema za osnovne potrebe osjeća se nepotrebnim, beskorisnim, viškom. Zdrav čovjek želi raditi i zarađivati za sebe, a pravo na rad je osnovno ljudsko pravo. Upravo zbog nemogućnosti rada i materijalne nesigurnosti propadaju države i narodi, a obitelji i osobne egzistencije su uništene. Posao i zarada je nesumnjivo jedno od onih područja o kojima ovisi uspjeh.
Drugo područje, koje je znanstveno prihvaćeno kao neophodno, su socijalni odnosi. Čovjek je socijalno biće, zoon politicon, biće koje živi s drugima. Najveća kazna za čovjeka nije smrtna kazna, nego samica. Čak i osuđenike na smrt osude na samicu da bi pojačali kaznu. Čovjek treba drugog čovjeka da bi bio sretan, da bi se osjećao čovjekom. Socijalni odnosi su osnova ljudskog poimanja samoga sebe, a javnost, obitelj i prijatelji čine veliki dio uspjeha. U ovom kontekstu možemo promatrati i činjenicu da mislimo da su obljubljeni ljudi ujedno i uspješni. Kad govorimo o uspjehu onda nam odmah na pamet padaju čast, ugled, priznanja, moć, dobar glas itd.
Treće područje uspjeha je zdravlje. Poznata je ona izreka da zdrav čovjek ima tisuće problema, a bolestan samo jedan. Zdravlje je najvažnije itd. U narodnim poslovicama imamo bezbroj izreka koje govore o važnosti zdravlja. Čitave industrije žive od ideje zdravlja, čovjek teži što dužem životu, prodaje sve da bi nabavio lijekove i pomiče narode da bi pomogao bolesnom djetetu.
Četvrto područje uspjeha je vjera, nada, smisao. Čovjek teži smislenosti svojeg djelovanja i življenja. Za razliku od životinja, koje mogu imati i moral i inteligenciju visoke razine, čovjek je jedino biće koje iz svojih stavova razvija načela koja mu daju vjeru, smisao, nadu. Iako će mnogi nevjernici reći da oni ne trebaju vjeru, ipak i oni traže smisao i nadu. Načelo vjere je očito sveobuhvatno i zajedničko svim ljudima bez obzira na rasu, spol ili vjersko uvjerenje. Čovjek koji ima vjere nosi svoj križ i sretan je, iako objektivno drugi kažu da je jadnik. Čovjek koji ima sve, ali nema vjere, on se ubija.
Uspjeh je dakle međuodnos, usklađenost, navedenih područja. Njihova važnost, prioritet, ovisi o trenutnom stanju. Onaj komu nedostaje novaca za kruh će novce smatrati najvažnijima. Čovjek koji ima novce, ali mu nedostaje zdravlja, će sve poduzeti da bi došao do zdravlja. Onaj koji ima zdravlja i kruha, ali je omražen, nitko ga ne prihvaća, će sve poduzeti da bude obljubljen. Zato bogataši imaju puno prijatelja, a kad više nisu face padnu u depresiju. Onaj koji ima sve navedeno, ali ne vidi smisao i nema vjere, on se ubija.
Za vjernike mala napomena: Isus je “pogodio u sridu” sa svojom molitvom Očenaša:
– osnovne potrebe – “kruh naš svagdanji”
– socijala – “kao što i mi otpuštamo dužnicima našim”
– zdravlje – “izbavi nas od svakog zla”
– vjera – “dođi kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja”
U Očenašu je poredak nešto drugačiji, ali je očito da Isus i te kako ima u vidu čitavog čovjeka.
Kad govorimo o odlasku ili ostanku onda moramo promatrati svako od ovih područja, moramo analizirati kako odlazak ili ostanak utječu na pojedino područje. Skraćeni pogled bi bio neplodan, on bi obuhvatio samo jedno područje.
Odlazak iz domovine nam se u novinama prikazuje kao priča o uspjehu. Je li to stvarno tako, ili se ipak radi samo o skraćenom pogledu na uspjeh?
Hoće li odlazak iz domovine iseljenike učiniti uspješnijima? Da bismo sami za sebe pronašli odgovor moramo odlazak promatrati u odnosu prema svakom od navedenih područja, a ne samo naspram jednoga. (Kraj)
