Roćko!
Nikada me nisi zvao ni imenom, ni prezimenom, ni nadimkom nego s ovom riječju – roćko.
Izgovorena iz tvojih usta je zvučala tako lijepo da nikad nisam htio da me zoveš drugačije. Nosimo isto prezime, pa sam s tobom imao još veću povezanost i osjećao sam tvoju zaštitu i podršku. Uvijek si me podržavao, od nogometa do konobarenja, dajući mi savjete koje nikad neću zaboraviti jer su bili jednostavno ljudski, znači – bili su tvoji. Drugačije nisi ni znao nego pošteno. Cijeli život.
Kada netko ode s ovoga svijeta, odmah se vraćaju uspomene na tu osobu. Lijepe uspomene.
Uspomena na prvi povučeni dim cigarete je bila s tobom.
Uspomena na sladoled kojim si počastio mene i sve moje prijatelje nakon što si pobjegao iz JNA. Znam da je taj dan bio oblačan i da je sladoled bio od vanilije. Uvijek uzimam vaniliju, možda baš zbog tebe.
Prvi kalašnjikov koji sam držao u rukama je bio tvoj. Imao sam nešto više od 12 godina, a ti si mi ga ostavio da ga čuvam desetak minuta dok dođeš. Hvala ti što si mi vjerovao.
Nitko nije znao lijepo složiti i držati karte u rukama kao ti, nitko.
Kongora u srcu 2019. To tek neću nikad zaboraviti. Kako si Miji i meni uporno ponavljao i dokazivao kako se mržnja ne isplati i da ne smijemo nikoga mrziti. Nikoga. Kako si bio u ratu sa Srbima i muslimanima i da nikoga ne kriviš, da si svakome oprostio i da želiš biti sa svima dobar. Odvojio si me u stranu, nasamo i počeo mi pričati o vjeri, šta ti znači i da bez nje ne možeš. Zastidio sam se svoje vjere u odnosu na tvoju. Znao si sve reći bez dizanja tona i ljutnje. Poseban si.
Zadnji put kad sam te vidio bila je misa zahvalnica 31.12.2020. u tvojoj i mojoj crkvi u Kongori. Sjedili smo jedan do drugog. Nakon završetka mise, fra Stjepan je rekao da će biti klanjanje. Ostali smo obojica. Cijelo klanjanje smo klečali. Naša časna sestra Renata je predvodila klanjanje i ton kojim je govorila bio je tako umirujući kao i riječi koje je izgovarala. Sestra Renata je izgovorila ove rečenice:
“Možda nam je Bog ostavio još koji mjesec, dva, pola godine ili godinu dana života. Nikada ne znaš kada će te pozvati Bog k sebi da napustiš sina i kćer, bračnog partnera ili oca i majku. Budite spremni!” Na spomen majke samo si udahnuo i izdahnuo nekoliko puta i vidio sam kako sakrivajući suze brišeš. I mene si rasplakao.
Nisam te vidio od te večeri. Rasplakao si me tada, rasplakao si me i danas. Žao mi je što nemam više prilike popričati s tobom, što neću dobiti tvoj savjet i žao mi je što nikada više neću čuti tvoje roćko. Otišao si prerano, bez pozdrava. Možda nešto ima u tom imenu i prezimenu Bogu milo i drago pa vas uzima prerano. Andrija Bartulić Đumo (1985.-2010), Andrija Bartulić Toni (1967.-2004.), Andrija Bartulić Jogun (1954.-2013.). Roćko, ti si četvrti koji odlazi na neki ljepši svijet. Otišao si, ali budi siguran da ostaješ u svakome Kongoraninu, u svakom Duvnjaku, ali i u svakom čovjeku koji te je poznavao,!
Dobri moj roćko, prijatelju i čovječe, počivaj u miru Božjem i neka ti je laka tvoja Kongorska zemlja koju si toliko volio! Hvala ti za sve!
🙏🙏🙏ANDRIJA BARTULIĆ CICA🙏🙏🙏
Filip Bartulić
www.tomislavnews.com
