Nije me bilo mjesec dana pa da malo šaram ovaj prividni zid.
Bio sam dva tjedna prije izbora kod kuće i naša općina je izgledala kao popularna serija “Naši i vaši”, svi gledaju s kim će sjesti, tko s kim sjedi, dojavljuje se. Sapunica prava.
Prošlo je točno tjedan dana od izbora u Tomislavgradu. Prije izbora većina potencijalnih birača trojici kandidata je psovala jer kako rekoše “iskaču im i iz pašteta kad otvore, toliko su dosadni”. Kad rezultati dođoše u nedjeljnoj noći kada sam putovao natrag u Njemačku, vidim čestitke pobjedniku pa i od onih koji su mu ružno govorili kako i on i njegovi protukandidati iskaču iz paštete. Odjednom je prijatelj, kralj, legenda. Svijet voli pobjednike. Ja nisam dao glas pobjedniku ni pobjedničkoj listi. Ali pošto sam glasao, imam pravo dati komentar.
Ima jedna priča o dvije ptice koje su stajale na žici i odjednom je planula obližnja kuća u kojoj Bogu hvala nije bilo nikoga. Kuća je prije dolaska vatrogasaca skoro cijela izgorjela, ali jedna od ovih ptica je od samog početka požara odletjela i u svom kljunu donosila vodu iz obližnjeg jezera i ispuštala iznad kuće koja gori. Na kraju je ostala bez snage i dolazi kod druge ptice koja joj se smije jer kako će ona ugasiti požar puštajući vodu iz svog malog kljuna. Ptica odgovori “Barem sam pokušala, nek se zna na čijoj sam strani bio”. Nek se zna na čijoj sam i ja strani bio. Niti je netko pitao ni tražio moj glas, niti se koga bojim, niti o nekome ovisim da ne smijem reći svoje mišljenje, niti se moram kome klanjati ni spuštati glavu pred bilo kim.
A pobjedniku, gospodinu načelniku Ivanu Buntiću iskrene čestitke i sve najbolje želim u radu. On nije načelnik samo onih iz Pomaka nego i moj načelnik, i načelnik Joze Bagarića, i Hrvoja Orlovića, i gospodina Kapetanovića i svake Duvanjke i svakog Duvnjaka. Duvnom kruži priča da je za mjesto u državnim firmama potreban samo krsni list iz župe Kongora. Više fora, a u stvarnosti iz naše župe nas ima previše vani. Zašto nisam dao glas Ivanu? Poznajemo se, iz moje je župe, znam da je iz dobre, marljive i poštene obitelji a ja protiv? Ne volim ljude s kojima je okružen (čast izuzecima). Arogantni, bahati i umišljeni likovi a 100% sam siguran da on nije takav. Ali jednostavno nisam mogao, jer sam 16 godina uvijek izlazio na izbore, nijedne nisam propustio i nikad nisam dao glas načelniku iz redova HDZ-a. Dao sam jedino glas Ivici Šarcu, Stipanu Šarcu i Iliji Sliški po jednom a Peri Galiću dvaput (i ovo bi sve opet napravio kad budu na listi ova 4 čovjeka, bez obzira kojoj stranci pripadali, jer odnos s ovim ljudima nadilazi politiku).
Vjerujem u Ivana da bi mogao napraviti pravi posao, ne zato što je iz Lipe, što se znamo nego zato što vjerujem u njegov kućni odgoj (ako je pokupio 50% od svojih roditelja, bit će neprimjetan a njegova djela će biti itekako primjetna; dolazi iz velike, poštene i marljive obitelji gdje su svi navikli dijeliti a ne sebi gramzivo kupiti), dokazao se u privatnom sektoru a nije bio “profesionalni političar” koji bez imalo iskustva odmah uskače i preuzima odgovornost (popularna akcija u Hrvatskoj je bila ” S fakulteta na posao” a u TG-u je “S faksa (može i Ariel, i Persil) u općinu i u fotelju”. Zato i je stanje kakvo je. U svim strukturama općinske vlasti radi 112 ljudi, tako sam barem čuo. 112 ljudi na 20524 stanovnika koji su imali pravo glasa na ovim izborima. Od tih 20524 sigurno je 40% u inozemstvu, velika većina zbog tmurne sadašnjice, zbog politike i neizvjesnosti za svoju obitelj. A što je najgore, garantiram da 50 % branitelja naše Brigade Kralj Tomislav bije neke nove bitke sa zidovima zgrada u inozemstvu. Žalosno. Pobijedili su oni u ratu, a i sada će. Ne brinite vi za njih, jači su oni nego što vi mislite i što vaš obraz može da podnese. Pošto načelnik dolazi iz privatnog sektora, siguran sam da zna što znači minus, što znači farma muznih krava u kojoj puno krava ne donosi mlijeko, odradi se selekcija i ostaju one koje donose zaradu. One koje ne daju mlijeko a pojedoše tone sijena, samo su teret i trošak. Tako isto i naša općina, poznatija kao “Kineska četvrt” koliko je napučena.
Prepoloviti radna mjesta, ostaviti 50-ak ljudi koji će uistinu raditi posao, kao u usporedbi krave koje daju mlijeko i odrađuju zadano a ove koje ne, jednostavno su tehnološki višak. I automatski ušteda. 60 ljudi s plaćom od 1000 KM mjesečno je već 60000 KM. 60000 KM × 12 mjeseci ( 1 godina) = 720000KM. Načelnikov mandat je 4 godine. 720000KM x 4 godine = 2880000KM. Ušteda od 2880000 KM za 4 godine a posao se odrađuje još bolje. Nije mala brojka, zar ne? Ne može biti opravdanje gubitak radnih mjesta. Pa i svi oni koji su u inozemstvu su napustili svoju kuću, svoje selo i svoj grad. I opet, ne može opravdanje biti ni završen fakultet. Vidio sam ovdje i ekonomiste, i pravnike, i profesore itd.
Još jedna ušteda. Ukidanja svih pomaganja raznoraznim udrugama osim udruge branitelja jer su dali sve, udruge za bolesnu djecu, sportske klubove i starački dom. Svi ostali mogu zasukati rukave i raditi. A financirati udruge van TG-a, u Zagrebu, ili inozemstvu nikakve logike nema. Te udruge su postale obične privatne profitabilne udruge, ispumpavanje novaca iz TG-a u nečiji džep. Te udruge nisu donijele ništa dobroga Tomislavgradu, a uzele su sebi puno toga. Na pitanje jednog čovjeka jednom članu udruge “Dobro, ti voliš toliko duvanjski kraj, pa što ti se sinovi ne vrate ili cijela obitelj dolje?”, odgovara ” Pa što će u Duvnu, dolje nema ništa, nije Duvno za nas.” A usta takvima puna duvanjskog kraja, sline im cure samo na spomen našeg kraja, a pogotovo na uplate iz proračuna TG-a. Eto i tu uštede.
Obrazovanje nije nužno da bi netko bio sposoban i pametan (pusti hvalisanje tvojih diploma od raznoraznih Duvnjaka koji vole naš grad samo kad mogu nešto izmusti iz njega i okoristiti se njime, Duvnjaka po potrebi). Ne može mi netko reći da je sposobniji ekonomist i poslovni čovjek od Ante Radoša Tonće (mogu učiti od njega), ne može mi netko reći da je bolji agronom od Brane Vučemila i braće Bere i Rade Šoljića, ne može mi netko reći da je bolji organizator od Ilije Bagarića Lile ili Ante Vukadina Jokarića (dvojice koji su od ničega napravili puno toga). Sve ljudi bez visokih škola, ali puni životne škole i čista obraza. A škola života se ne može naučiti, a ni čist obraz kupiti. Obrazovanje samo donosi lakši život, da ne moraš lomiti leđa. Najveće Ivanovo obrazovanje je njegovo kućno obrazovanje, tu je mogao naučiti sve. Nijedan profesor na fakultetu ga nije mogao naučiti kako da bude dobar čovjek, ali zato njegovi roditelji to jesu.
Načelniče, nemojte obilaziti duvanjska sela samo kad su izbori, svake četvrte godine. Napravite svako četiri mjeseca sastanke u mjesnim zajednicama i pričajte o problemima i mogućim rješenjima. I nemojte organizirati motivacijski skup pred izbore, motivacijski skup ispunjen pečenjem i alkoholom. To je jeftino i bezlično. Budi samo normalan. Stani na ulici, upitaj se s ljudima. Budi čovjek iz naroda i za narod. Spusti se među nas obične ljude i budi dio nas, jedan od nas.
I nemoj koristiti tu stranu riječ Support popularnu u objavama stranke, jer hrvatski jezik je bogat i prelijep jezik i ne trebamo tuđice. Potpora ili podrška je dovoljno. A i 90% ljudi iz vrha stranke ne poznaje značenje te strane riječi pa ih ne treba dodatno zbunjivati.
Na izbore je izašlo 6600 birača( oko 36%, smiješna brojka, nešto više od trećine). Ivan je od te trećine dobio 3401 ili 51.53%.
Načelniče, sretno ti bilo i pokaži u ove četiri godine da smo mi ostali bili u krivu, to ti iskreno želim!
www.tomislavnews.com/Piše: Filip Bartulić
