Svaka generacija doživi “teška vremena”. Nijednu generaciju dosad nisu mimoišla, pa neće ni one što dolaze. Budimo realni, nisu teška vremena nego smo mi teški ljudi.
Za svoju generaciju, prije svega za samog sebe ću priznati kako sam težak. Ne na vagi, nego po karakteru. Ni s čim zadovoljan. Ni s čim sretan. Jedino što nas usrećuje su mala djeca i koliko smo im puta samo rekli uz poljubac ili štipanje obraza “E da znate kako vam je lijepo, nikada ne bi odrasli!”. Djeca su jedino svijetlo ovoga zemaljskoga svijeta, jedino. Neiskvarena, nasmijana, neopterećena, šire samo dobre vibracije i zadovoljni sitnicama. A hoće što prije da odrastu kako bi bili kao mi. Kao mi? Koja greška.
Mi smo vrsta koja se krije od sunca tražeći oblak. Mi smo vrsta koja bježi od oblaka tražeći sunce. Mi smo vrsta koja se sklanja od kiše da ne bi pokisnuli. Mi smo vrsta koja voli suncobran kako bi nas obranio od sunca ako nema toliko željenih oblaka. Mi smo vrsta koja mrzi sunce, kišu i snijeg, a kad neko vrijeme nema nečega od ovoga onda ga zazivamo da dođe. Vječno nezadovoljni. Uvijek kontra.
Ljudima se stvarno može naći mana, nismo bezgrešni. Ali duvanjskom nebu naći manu je nemoguće. Duvanjsko nebo je najljepše na svijetu. Plavije od svih plavih, čistije od najčistijih, ljepše od najljepšeg. Ako pogledate neke fotografije tog neba i upitate se vidim li dobro jer nikad nisam vidio takve boje. Zar je nebo mog djetinjstva i mladosti postalo tako strašno da boje režu to nebo? Takvi filteri da zastraše čovjeka. Duvanjskom nebu ne treba nikakvo filtriranje. Zar naše duvanjsko nebo može biti čistije, a oblaci ljepši? Ne mogu! Pa čemu onda filteri? Opet jer smo nezadovoljni samim sobom, teški sami sebi i onda mislimo da je sve tako. Ima jedna fotografija, ako se dobro sjećam iz 1970- tih godina, gdje jedan, tada, dječak iz Srđana s Grede gleda prema gradu i to plavo čisto nebo je ostalo u sjećanju da ljepše od toga ne može biti. Bez filtera, bez ičega. Duvanjskom nebu filteri ne trebaju, možda nama ljudima trebaju da se pročistimo. Ipak, teška su vremena i teški smo ljudi, ali s filterom nećemo postati bolji, ne zavaravajmo se, potrudimo se biti dobri, bolji, najbolji, bez filtera!
Budimo ponosni na sebe, zadovoljni sa sobom, ponosni na svoje plavo nebo, prostrano polje, prekrasne planine, na svoje Duvno, svoj Tomislavgrada!
www.tomislavnews.com
