Iako u stručnim časopisima piše kako maline mogu uspijevati na mjestima od 400-800 metara n/v , one uspijevaju i na području duvanjskog kraja koji ima nadmorsku visinu stotinu i više metara iznad toga.
I ne samo da uspijevaju, nego donose i dobar urod i to do tri puta godišnje u što smo se upravo uvjerili u vrtu, okućnici kod bake Beke u Mrkodolu.
“U lipnju su bile male, sitne, u kolovozu malo krupnije, a evo ovih dana, krajem listopada baš su dobro rodile: krupne su, crvene i odličnog okusa”, kaže nam Beka.
Osim malina, pokazuje nam i rajčice svih vrsta, od onim malenih (cheri), do velikih teških i do pola kila, potom krastavce, tikvice, kapula, sve je to “nenormalne” veličine, a Beka kaže da nikakvo umjetno gnojivo nije koristila, niti bilo čime prskala povrće, sve je prirodno.
“Najčudnije mi je da maslina treći put u godini dana donosi rod i to kakav!”, kaže nam baka Beka, ona ista što je godinama “trenirala” njemačkog nogometnog prvoligaša “Bayrna”, kako se često Beka pohvali, jer je mirovinu zaradila kuhajući igračima Bayerna, počesto trčeći s njima na treningu ili ih savjetovala što im je dobro kad se ozlijede, prehlade…
I nisu to sve zanimljivosti o voću i povrću u duvanjskom kraju. Naime, do prije pola stoljeća gotovo je bilo nezamislivo uzgojiti grožđe, smokve, limun, lubenicu, papriku, rajčicu, maline, jagode, čak se i mrkva i peršun nisu uzgajali. Jednostavno se vjerovalo kako u duvanjskom kraju mogu uspijevati samo krumpir, kupus, kukuruz, pšenica,raž, ječam…
Jedna istinita anegdota iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, a iz duvanjskog sela Mrkodola, zorno svjedoči o nepoznavanju uzgoja mrkve.
U seosku školu došla je raditi učiteljica Dragica rodom iz Gorice, iz Gruda. I u školskoj bašči posadila mrkvu, koja je začas buknula, narasla. I pošalje učiteljica Ćutana, pravim imenom Ivana, najvišeg učenika četvrtog razreda da u bašči oplije mrkvu, dakle iščupa korov oko mrkve, da uredi malo mrkvu.
Nakon pola sata učiteljica ode vidjeti što Ćutan radi, kad ima što vidjeti: svu mrkvu počupao i složio kraju, a korov ostavio, jednostavno nije znao što je mrkva, što nisu znali, sigurno, ni ostala djeca u selu.
“Ivane, grom te ubio što to radiš”?, zagalami učiteljica.
“Molim učiteljice, redim mrkvu!”, hladno odgovori Ćutan i uđe u legendu sela.
Još je mnogo zanimljivosti vezanih za uzgoj voća, povrća, cvijeća u duvanjskom kraju u ovom stoljeću. Naime, već dugo postoji nekoliko vinograda, nasada aronije, smilja, kupine, maline, jagoda, uzgaja se rajčica, paprika, krastavci, mrkva, potom različito cvijeće…
A samo prije pola stoljeća mislili smo da je netočan zapis iz starih knjiga kako su prije 200 godina u duvanjskom selu Cebari bili vinogradi i proizvodilo se vino? Bilo nam je normalno da je tu u duvanjskom selu Vinici (po čemu je, kažu, i dobila ime), ali u Cebari, to nam nije baš bilo sigurno.
A vidi danas?!
Ranije smo u nekoliko navrata objavljivali fotografije i voća i povrća i cvijeća koje se uzgaja u duvanjskom kraju, pa evo još dvi, tri, ilustracije radi:
Dobro je znati o malini:
Malina je zeljasta biljka niskog rasta iz porodice ruža (Rosaceae). Rodi odmah poslije sadnje, a punu rodnost doseže u trećoj godini. Rodi jednom ili više puta u godini, živi u prosjeku 8-14 godina, a može postići starost i do 20 godina. Raste u obliku grma visine i do 3,5 m.
Malina je izuzetno bogata snažnim antioksidansima koji djeluju protuupalno, sprečavaju djelovanje štetnih mikroba i oštećenje tjelesnih stanica. Među njima su antocijanin (daje malini crvenu boju), resveratrol (usporava starenje), pterostilben (važan je za moždane funkcije) te elagitanin, koji se gotovo isključivo nalazi u malinama, a istraživanja pokazuju da smanjuje rizik od raka. (wikipedija)
www.tomislavnews.com/Lj. Đikić
