U nakladi Udruge za kulturu i informiranje “Tomislav” iz Tomislavgrada objavljena je zbirka pjesama pod naslovom “Skriveni tragovi”, autora duvanjskog pjesnika Jakova Krište.
Zbirka zanimljivog i tajnovitog naslova “Skriveni tragovi”, sadrži osamdesetak pjesama različitog sadržaja: od ljubavnih, domoljubnih, zavičajnih…sadržaj kojih je prožet i uspomenama mladog ratnika, nostalgijom, ali i aktualnim stanjem u zajednici, u okruženju, često i s blagom ironijom, ali uvijek s ljubavlju prema čovjeku, prema životu.
Lijepo su to primijetile profesorice Snježana Redžepagić i Marija Baković Pavković, recenzentice knjige, koje, uz preporuku za čitanje pjesama Jakova Krište, među inim, pišu:
Itekako je Jakov Krišto znao odgovoriti na pitanje koje je sam postavio u svojoj pjesmi: “Je li teško napisati pjesmu, suočiti se s bjelinom papira?” “Svojim manirom”, rukom poete “zagrebe bjelinu” i rasu pjesme, satkane od “skrivenih tragova”, ponovo nađenih u uspomenama i snovima te zauvijek sačuvanih u stihovima. Kad ovaj pjesnik, sanjar i boem, napiše pjesmu, dobijemo istinsku poeziju, neopterećenu normama, teorijama i kritikama. Ona kroči samo tragom pera svoga autora, njegove duše, srca i uma. Skriveni tragovi pravi su izazov i za čitatelje i za kritičare. U mnoštvu pjesničkih ostvarenja izdvaja se i stilom i sadržajem. Osebujnost ove poezije u njenoj je jednostavnosti i njenoj složenosti. Satkana je od suprotnosti na svim razinama. Mirna je i uzburkana, emocionalna i racionalna, osobna i svačija. Hrane je tuga i radost, snovi i java, prohujalo i stvarno. Jedino ljubav nema alternativu. Nema mržnje. Ljubav ostaje sama na vjetrometini života i autorovom biću. Krhka i snažna. (Snježana Redžepagić)
Krišto se izborom vezanog, rimovanog stiha izdvaja od većine aktualnih autora koji se ne usuđuju maknuti iz prividnog komfora slobodnog stiha. Evidentna je autorova svijest o važnosti jezika u poeziji kao vrlo potentnog sredstva preoblikovanja stvarnosti. Ironija je stilsko sredstvo kojom se pjesnički subjekt ove knjige obračunava s kaotičnim izvanjskim i unutrašnjim svijetom. To je vrlo plauzibilan književni postupak jer se time na zreo književni način obračunava s nametnutim, počesto apsurdnim, konvencionalnim normama.
Evidentne su mnoge refleksije događajnosti i iz vlastitog, autorovog života, međutim, autorova književna zrelost je očitovana i u tom aspektu da se ne naglašava granica između fikcije i fakcije te se time ne ograničava čitateljeva sposobnost. Nerijetko detektiramo kontemplativni doživljaj svijeta: „Da sam barem lokva na putu/ koju dječje čizmice gaze,/ a kad sunce silinom zapeče,/ kad isparim… da ne opaze.“ Nostalgičnost; „U meni neka čudna praznina/ koja samo uspomene guta“ postaje njegov modus vivendi. (Marija Baković Pavković)
Izvodi su ovo iz recenzija dviju poznavateljica književnosti, pa nema razloga posumnjati u njihovo mišljenje o pjesmama Jakova Krište i toplu preporuku za čitanje.
Cjelovite recenzije i poneku pjesmu iz “Skrivenih tragova” uskoro ćemo objaviti, a uskoro će se knjiga moći nabaviti u svim knjižarama u Tomislavgradu, što od srca preporučujemo!
Čestitamo pjesniku na knjizi, a vi otkrijete “Skrivene tragove” Jakova Krište i uživat ćete u istinskoj poeziji!
KRATKA BILJEŠKA O AUTORU:
JAKOV KRIŠTO rođen je u Stipanjićima kod Tomislavgrada 1973. godine. Osnovnu i srednju školu završio je u Tomislavgradu. Nakon završene srednje škole odmah se uključuje u postrojbe HVO-a, u kojima provodi cijeli rat.
Nakon razvojačenja živi i radi u Stipanjićima, a odnedavno u Tomislavgradu. Već dugo vremena piše pjesme, pripovijetke, zapise, kolumne i objavljuje ih u časopisima i na internetskim portalima. Sadržaj njegovih pjesama i teme o kojima piše su raznolike: ljubavne, zavičajne, domoljubne, satirične, duhovne… a jedna od njegovih duhovnih pjesama je i uglazbljena.
“Skriveni tragovi” njegova je prva objavljena zbirka pjesama.
www.tomislavnes.com
