Među 37 studenata Sveučilišta u Mostaru kojima je danas dodijeljena rektorova nagrada za izvrsnost bio je i Mario Sliško, iz duvanjskog sela Kongore. Mario je student na Fakultetu strojarstva, smjer Konstruiranje i razvoj proizvoda, s prosjekom ocjena je 5,0!
Mariju Magdalenu Vukadin, Duvanjku koja je, također, danas dobila rektorovu nagradu pronašli smo ranije i čestitali joj uz kratki razgovor za naš portal. Ne bi bilo pravedno da nismo pokušali i , naravno, uspjeli “pronaći” /jer mi rijetko kada od nauma odustanemo!) Marija Slišku , pa smo i njemu, uz čestitke, postavili nekoliko laganih pitanja.
Mario, reci što ti znači ova rektorova nagrada , čini nam se da si dobio još neke nagrade na fakultetu?
Uvijek je lijepo osjetiti da je netko prepoznao tvoj trud, zalaganje i znanje, pogotovo kada dolazi s ovako „visoke“ razine, pa se može reći kako je ova rektorova nagrada kruna mog zalaganja u nastavi i učenju.
U pravi ste, ranije sam bio dobitnik dekanove nagrade tri godine zaredom.
Priča se kako je strojarstvo težak fakultet, kako je moguće imati prosjek 5,0?
Težina fakulteta je nešto što se svakako ne može generalizirati niti bi bilo korektno uspoređivati. Onome tko se pronalazi u nekoj struci sigurno će dobro ići bez obzira na to što upisao. Ja sam se pronašao u strojarstvu, ali naravno ništa ne može ako, kao što kažu roditelji, „ne zagriješ stolicu“. Nema neke posebne formule, samo od Boga darovani talenti i jako puno truda.
Prosjek svakako nije najvažnija stvar na studiju. Ono što mene motivira je želja za stjecanjem znanja i vještina u svojoj struci, te se zato trudim učiti i razumijevati materiju. Ocjene dođu kao rezultat rada.
Znamo da si iz Kongore, ali iz čijih kuća, čiji si ? Je li tko danas došao u Mostar od rodbine radovati se s tobom?
Da, iz Kongore sam, sin Vinka-Vine i Anđe Sliško. Moj stariji brat Ante magistar je strojarstva pa mi je zanimljivo slušati njegova radna iskustva koja će na sličan način čekati mene sutra u budućem poslu.
Danas su moji roditelji i moja djevojka proslavili ovaj uspjeh zajedno sa mnom, a braća su bila virtualno prisutna sa svojih radnih mjesta. Oni su moja stalna podrška tijekom svih ovih godina studiranja.
Koja si godina na fakultetu?
Završna sam godina, točnije druga godina diplomskog studija strojarstva, smjer Konstruiranje i razvoj proizvoda.
I što namjeravaš, tako pametan, nakon diplome?
Nadam se da ću uskoro pronaći posao u struci. Volio bih ostati živjeti i raditi u Bosni i Hercegovini.
Mario, završio si Gimnaziju Marka Marulića u Tomislavgradu, sada, s odmakom nekoliko godina, možeš reći kakvo si znanje ponio iz srednje škole?
Mogu, bez dubljeg razmišljanja reći da sam tu stekao jako dobre temelje i radnu naviku što mi je, vjerujem, pomoglo ublažiti prijelaz iz srednje škole na fakultet i na tome sam zahvalan svojim profesorima.
I znaš kako su duvanjske čitateljice radoznale, već si rekao da imaš djevojku, je li veza ozbiljna?
Imam djevojku još iz srednjoškolskih dana, i moram priznati, ona mi je u osobnom, ali i u akademskom životu, uz obitelj, najveća potpora i motivator.
www.tomislavnews.com/Razgovarala: Ljuba Đikić
