Danas je četvrta nedjelja Došašća, kada se pali četvrta adventska svijeća, svijeća ljubavi, najsnažnijeg ljudskog osjećanja, blago onima kojima su srce i duša ljubavlju ispunjeni. A danas su i Očići pa bi očevi trebali „potegnuti“ do sušare ili tavana, skinuti malu pečenicu i kobasice i „ocinit se dici“ ili će biti svezani konopčićem…
U prošlu nedjelju bile su Materice kada su majke darovale djeci, i svojoj i onoj koja su došla na vrata, po neki darak, u najmanju ruku ispekle su kolače koje djeca vole. Uglavnom su se „ocinile“ ili „otkupile“ kako ne bi bile vezane, najčešće konopčićem na stolicu, što bi, uz igru učinila djeca, ako ne bi dobili darak.
Danas, tjedan dana kasnije su Očići, također narodni i vjerski običaj kada se „ocinjuju“ ili „otkupljuju“ očevi kako ne bi bili vezani. U duvanjskom kraju na Očiće su djeca bila nekako bojažljivija i nisu “skakala u oči“ da se „ocini“. Strpljivo bi čekala, nakon čestitke, da se otac sjeti otići u sušaru ili na tavan gdje se sušilo meso i donese malu pečenicu, koja se, obično, jela na Očiće, jer, kao, velike nisu bile još suhe, bit će tek za Božić.
Otac bi nožem rezao na komadiće pečenicu ovisno od broja djece koja se okupe oko stola. Bilo je neke tihe svečanosti kad časte očevi i taj komadić pečenice bio je za djecu “posvećen“, pa su ga jela polako želeći da im što dulje traje.
Otac bi s odraslima pio rakiju i ne bi više obraćao pozornost djeci, koja, za razliku od Materica, nisu išla u susjedstvo po darove. Ne znamo što danas očevi daruju djeci i kako se „cine“, skida li se mala pečenica i kobasice, ili je sve to „dici prišlo priko zubi“ pa se i ne vesele tomu?! Po našem saznanju danas i u duvanjskom kraju očevi, da ne bi bili “svezani” i kako bi izbjegli “višanje” ocinjuju se “gotovinom”- novcem, što je djeci najdraže! Što baš i nije preporučljivo, jer djeca s novcem odmah odoše iz kuće, do trgovine, kafića, nego, reći će, da vam ne bi sjedili u kući…
Materice su uvijek bile nekako ljepši, milostiviji običaj, pa i danas. I dobro reče na Matrice, u propovijedi duvanjski fratar : „Ma pričajte vi što hoćete, majka je ipak samo jedna jedina i jedino je njezina ljubav bezuvjetna“!
U nekim mjestima na Očiće se pjevala ova pjesmica:
“Faljen Isus, očići, božićno je vrime,
mi smo došli sada tražit’ vaše otkupljenje.
Pođite na tavan, donesite mese,
ako nije suvo, otvorite kese.
Ako ništa nema, višanje se sprema!”
Očevi su, barem u duvanjskom kraju bili, a neki i danas nekako stroži, rijetko su pokazivali nježnost prema djeci…
Vjerujući i znajući da se danas većina očeva-tata ponaša nježno prema djeci i da je sve manje djece uskraćeno za očevu ljubav i nježnost:
SVIM OČEVIMA ŽELIMO SRETAN NJIHOV DAN I NEKA ŠTO VIŠE VREMENA POSVETE SVOJOJ DJECI I MOŽDA ĆE TO VRIJEME BITI NAJLJEPŠI DAR NA OČIĆE!
Uz narezanu pečenicu s tavana, jer običaj ne treba gubiti!
www.tomislavnews.com
