Cvjetnica ili Cvjetna nedjelja obilježava početak Velikog tjedna u kojem se slavi jedna od najvećih tajni kršćanstva: Isusova muka, smrt, pokop i na kraju uskrsnuće.
U duvanjskom kraju je običaj da se u subotu nabere cvijeća i stavi u zdjelu s vodom i blagoslovljenom soli, što odstoji preko noći, da se u njoj anđeli umiju. Ujutro se u toj vodi ukućani umivaju. Među djecom je priča da tko se prvi ustane i umije u toj vodi on je ljubičica i mirisat će cijelu godinu, a ostali kako se umivaju drugo su, manje mirisno i lijepo cvijeće. Tko se zadnji ustane i zadnji umije on je prnduša, cvijet koji nema baš ugodan miris. Tako se djecu, ali i odrasle, poticalo na rano ustajanje. Umivanje u cvjetnoj i blagoslovljenoj vodi je za ljepotu, zdravlje, blagostanje, tako se vjeruje.
Utemeljenje običaja blagoslova grančica na Cvjetnu nedjelju nalazi se u evanđeoskom izvješću o Isusovom svečanom ulasku u Jeruzalem, gdje ga je dočekalo veliko mnoštvo naroda među kojima „mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima“ (Mk 11, 8). U Ivanovom Evanđelju stoji da je mnoštvo Isusa dočekalo palminim grančicama (Iv 12, 12). Prva izvješća o običaju ophoda s grančicama među kršćanima potječu iz 4. stoljeća u Jeruzalemu. Kasnije se širi i na cijelu latinsku Crkvu na Zapadu, tako da je oko 1000. godine uobičajeno slavljenje Cvjetnice ophodom s grančicama.
Cvijeće je u duvanjskom kraju ove godine uranilo, pa nije bilo problema ubrati ga i u gaju, u vrtovima, u polju i po okućnicama, svuda ga ima. Inače, za jakih i dugih zima u duvanjskom kraju nekada se trebalo pomučiti pronaći i ubrati cvijeća za Cvitnicu, pa se tražili prančioci, mjesta u zaklonici suncu izloženi.
Cvitnici se osobito vesele djeca. jer uz branje i umivanje u cvijeću, te lijepa priča uz to, za njih je poseban doživljaj.
Blagoslovljena vam Cvjetna nedjelja-Cvitnica.
MOLITVA NA CVJETNICU: Nekadašnja pučka molitva na Cvjetnicu
Oj, nediljo, cvite pribijeli
Oj, nediljo, cvite pribijeli,
ko no ruža kad zabijeli.
A ja vidim šta ti radiš,
ili sidiš ili pišeš
ili ono čudo gledaš
di džudije Boga biju,
slavnu krunu skidivaju,
a trnovu navijaju.
Doklen drvca dopiraše,
slavna krvca propadoše,
a kamenja raspadoše.
Tu cviće rastijaše,
tri anđela salazaše,
pa to cviće rastijaše,
u tri kite iskitiše.
U vinčiće izvezaše
pa prid Boga donesoše.
Sam Bog sjedi,
Isus sjedi,
Isus progovara:
‘Ko bi ove tri molitve govorio,
tri bi duše sahranio.
Prvu dušu oca svoga,
drugu dušu majke svoje,
treću dušu istu svoju.
Sine Božji budi faljen
u sve vijeke vjekova.
Amen. (medjugorje.info)
www.tomislavnews.com
