Moj Camino – XIII. dan
Svitu moj, čeljadi lipa!
Piše: Franka Čolina
Nikom od nas, a meni prvoj nije palo na pamet da ću toliko vrimena i živaca trošit na ovu
rusačinu…Uffffff(sad to spominjem i nikad više)!
Jedini glasovi jutros koje ispuštamo su samoglasnici
aaaaaa
ooooooooo
uuuuuuuuuuuuu
Dok se malo ne odjutri i ne zatopli. Jutros je temperatura bila 5 stupnjeva, a od 11sati do sad 25 stupnjeva I to nas malo onako izblesa
Ušli smo u taj dio Španjolske koji se zove Meseta, malo je monoton i dosadnjikav ali takav nam je i život ponekad…zato triba što prije proletit Mesetu.
Camino vam je baš baš preslika života u svim segmentima.
Ova slika di smo nas tri digle ruke i štapove to je bilo opće-narodno veselje…znači ta ŽUTA STRELICA čuda čini u našem životu…Išle smo putem i već pomalo umorne vidimo samo neki put baš baš uzbrdo, ali šutimo, nijedna ni samoglasnika ni suglasnika ne ispušta. Međutim kad se pojavi na vidiku znak, ali ne uzbrdo nego lijevo i uz planinu, eeee da ste čuli to glasanje i sriću
Tu stvarno svaki dan uviđam kako male stvari život čine sretnim
Molitvica
Danas u mojim molitvama, srcu i koracima svećenici, redovnici i redovnice, moji dragi franjevci Slaven, Sretan, Josip, Ante, Tomislav, Leo a ponajviše fra Bojan i fra Pavle (slika Srca Isusova i Srca Marijina).
Gospodine molim za sve njih za strpljivost i ljubav u srcu.
“NEKA MI GOSPODIN PODARI SMIRENOST DA PRIHVATIM STVARI KOJE NE MOGU PROMJENITI, HRABROST DA PROMJENIM STVARI KOJE MOGU PROMJENITI I MUDROST DA IH RAZLIKUJEM”
Sveti Franjo Asiški
P.S. Krunicu sam uspila pokidati, što je jako dobar znak, ali isto tako sam je uspila i ponovo sastaviti i niko sretniji od mene
www.tomislavnews.com/Tekst i foto: Franka Čolina
NAPOMENA: TEKST NIJE LEKTORIRAN!
