Eh, kada bi kamenje pričati znalo što sve pamti, kroz koja je vremena i nevremena prošlo, ali za onoga tko zna čitati znakove vremena svaki ovaj kamen je priča epskih razmjera.
Ove kamene gromade, ove stine snimljene su u našem susjedstvu, u Aržanom, na lokaciji Gradina između Dujmića i Mursela (Ledića), ali su i povijesne gradine, brda i planine oko Duvanjskog polja pune ovakvog zanimljivog kamenja, zanimljivih stina. Svi oni koji su rođeni i odgojeni na selu, ispod brda i planina, imaju neko svoje kamenje, neke stine iz djetinjstva, kamenice u tim stinama iz kojih su vodu pili i nikada se zarazili. Svatko je imao i “svoju” kamenu ploču na kojoj je pisao prva slova, crtao…
Istina je da se u posljednjih nekoliko godina njihov broj smanjuje, razbijaju se teškim strojevima, ali…?!
Ostaje pjesma Duvnjaku
“Tebi na kamenu rođenom, na kamenu gojenom, na kamenu si prvo slovo napisao, na kamenu prvi put djevojku poljubio, na kamenu kamenu baladu ispjevao, pišem ovu pjesmu jer znam: na kamenu nećeš umrijeti, nego na mojim rukama, bit ću iskra…” (lj.)
Kameni poljubac ili…?
Pogled na svaki iz djetinjstva kamen, u očima plamen, u srcu znamen, amen.
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić/Foto: Marija Dujmić
