Evo i četvrtog sveska sabranih priča s Camina. Vjerujem da smo već dodijali, pa ćemo nastojati preostali dio puta svesti na dva nastavka…
Fra Mate Logara, donedavni šuički župnik, na jednom je od najpoznatijih, ali i najzahtjevnijih svjetskih hodočašća”Put sv. Jakova” ili El Camino, od Saint Jean Pied de Porta u Francuskoj do Santiaga de Compostele u Španjolskoj, dugog oko 800 km. Netko se odluči produžiti još 90 km do tzv. Kraja svijeta u Muxiu ili Fisterru.
U društvu fra Mate su Josip Zeko, Tihomir Perić i Ivan Šimić. Fra Mate na svom FB profilu povremeno piše vrlo zanimljiva zapažanja, a mi donosimo i četvrti nastavak, uz suglasnost autora. Lijepo je i osvježavajuće pročitati…
FRA MATE LOGARA : ZANIMLJIVA ZAPAŽANJA S HODOČAŠĆA “PUT SVETOG JAKOVA” (4. NASTAVAK)
Evo i četvrtog sveska sabranih priča sa Camina. Vjerujem da smo već dodijali, pa ćemo nastojati preostali dio puta svesti na dva nastavka. Od prošle “reportaže”, naša četveročlana satnija i dalje nezaustavljivo maršira. U poznati srednjovjekovni grad Leon smo stigli nakon nemilih događaja noć ranije, kad su hrvatski nogometaši baš od Španjolske izgubili 6:0. Bolni poraz je jako utjecao na nacionalni identitet naše grupe. Do sada smo svaki dan na upite odakle smo odgovarali: From Kroejša… Danas je odgovor glasio: From Herzegowina! uz dalja objašnjenja di je to: Part of Bosnia and Herzegovina… Medjugorje, Mostar, Old bridge… Zeko je ponosno dodavao: Bosnia. U Leonu smo posjetili katedralu, što nam je naplatilo po 6 eura. Nakon toga smo jednoglasno zaključili kako smo u zadnje vrijeme kulturno veoma napredovali i da u zajedničkom proračunu više nema para za kulturu. Branitelj i ja smo se i ošišali. Naplatilo nam po 11 eura! Na moje proteste kako to da isto košta Zeki sa cool frizurom i meni ćelavom, gospođa je uzvratila: Igulamente para todos, sin discrimination! (Isto za sve, bez diskriminacije!) Nakon te lekcije iz ljudskih prava, nastavili smo dalje. Usput su iznemogle moje snage, jer imam upalu tetive. Dva Šimuna Crenca, Jozo i Tiho, su uz svoje rusake od 10 kila nosili i moj od 11 iduća 4 kilometra. Inače, dosta ovih turista-hodočasnika pošalje rusake poštom, a hoda bez njih. Idući je dan bio samo hodanje i molitva i posjet lijepom gradu Astorgi. Navečer slavili misu i Ivan opet liječio ranjenike. Nakon što smo prešli ukupno oko 550 kilometara, danas smo stigli do Cruz de Fierro – koji je priča za sebe. Tu pod križem ljudi ostavljaju kamenja koja simboliziraju neki životni teret koji čovjek želi odložiti. Sada je tu višemetarska hrpa u visinu i širinu. Kada bi te stijene govorile, vjerojatno bi ispričale toliko teških priča i osobnih patnji koje razum teško može pojmiti. Ovako ostaju nijemi svjedoci bezbrojnih osobnih sudbina. I mi smo ostavili svoje kamenčiće. Osjećao sam se rasterećen, kao poslije ispovijedi. Vjerujem da su svi ti veliki tereti, koje sakrivaju ta mala kamenja, pohranjeni u srcu onoga koji jedini može donijeti mir i koji može svaki križ preobraziti u zoru uskrsnuća. U srcu Krista Otkupitelja.
www.tomislavnews.com/ Tekst i foto: Mate Logara/FB
