Zavičaj je mjesto na zemaljskog kugli gdje si rođen i odrastao i gdje u ponoći po mrklom mraku ili u podne zavezanih očiju možeš hodati u krugu promjera od najmanje tri kilometra, a da ne pitaš gdje sam i da ne posrneš! Pa i kad se nakon duljeg izbivanja vratiš.Zavičaj je mjesto gdje si prvi put gledao zvijezde i brojio ih, a ako si otišao na dulje vrijeme, kada se vratiš znaš da te tvoje zvijezde uvijek vjerno čekaju. Uvijek na istom mjestu svoda nebeskog izlaze i uvijek ti vragolasto namiguju, kao da ti govore: „Jesi li to se vratio, ma ne možeš ti bez nas, znamo, jer te uvijek i svuda pratimo, ali ti se ukažemo samo kad se vratiš u zavičaj“.
Zavičaj je mjesto gdje prepoznaješ svačiji glas i svaki glas u prirodi, gdje ti ne treba kalendar, jer po mirisu znaš koje je godišnje doba. Zavičaj je mjesto koje s godinama sve više volimo i sve se teže od njega odvajamo, čak i na kratko!
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić
