Dr. Davor Filipović rođen je 1984. godine u Sarajevu, izvanredni je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, zastupnik je u Gradskoj skupštini grada Zagreba i tajnik zagrebačkog HDZ.
Obitelj Filipović iz Sarajeva je otišla u ratu, nakon višemjesečnog bombardiranja grada.
O svojoj biografiji dr. Filipović je napisao:
“Kao izbjeglice, najprije smo živjeli u Promajni kraj Makarske gdje sam završio treći i četvrti razred. Peti i šesti u Makarskoj, a sedmi i osmi u Splitu gdje sam igrao košarku za KK Split i prošao sve selekcije od pretkadeta do juniora. Nakon završene srednje Ekonomsko-birotehničke škole dobio sam sportsku stipendiju i otišao igrati košarku i studirati na Fairleigh Dickinson University u New Jerseyju.
Igrajući u najjačem rangu američke sveučilišne košarke (NCAA division 1) od 2002. do 2004. uspješno sam studirao Business Management“.
S 26 godina doktorirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, i bio je jedan od najmlađih doktora.
Njegova disertacija je u konkurenciji 67 sveučilišta iz 25 zemalja uvrštena u 10 disertacija na natjecanju koje je organiziralo Europsko udruženje doktorskih studija (EDAMBA) u 2012. godini, navedeno je u njegovoj biografiji.
Filipović s roditeljima: majkom Katom i ocem Ivicom na promocije u doktora znanosti, 2011. godine
Sa suprugom i sinom živi u Zagrebu, na Sveticama. Njegovi roditelji su ekonomisti i vode uspješnu obiteljsku tvrtku u Splitu.
Dr. sc. Filipovića smo zamolili za intervju Portalu Tomislavnews.com, u prvom redu jer je uspješan mladi čovjek kojega je rodila Duvanjka. Možda je baš zato dr. sc. Davor Filipović rado pristao odgovoriti na nekoliko naših pitanja.
Gospodine Filipoviću, čestitamo na kandidaturi za gradonačelnika Zagreba, a prvo nam recite malo više o svom porijeklu, roditeljima?
Najprije hvala lijepa na čestitkama. Dopustite na samom početku da kažem kako sam s velikim zadovoljstvom pristao na ovaj razgovor s Vama među ostalim i zbog toga što su moji korijeni, po maminoj liniji, duvanjski. Moja mama Kata rođena je u Bukovici. Njezino je djevojačko prezime Anić. Moja pokojna baka Anica i pokojni djed Jozica živjeli su cijelo vrijeme u Bukovici. Tata je rođen u Saicama, malom mjestu podno planine Jahorine. Moj djed, po tatinoj liniji, Jozo rođen je u Ljubini, malom mjestu između Semizovca i Srednjeg, a baka Mara u malom mjestu Grad u općini Ilijaš. Inače, moj pradjed Karlo Filipović je iz Kraljeve Sutjeske koji se – nakon ženidbe – preselio u Ljubinu.
Kada su se upoznali Vaši roditelji?
Za vrijeme studija na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Mama je, nakon što je završila Ekonomsku školu u Livnu, upisala taj fakultet. Tata je prethodno završio Drugu sarajevsku gimnaziju. Oboje su bili među najboljim studentima svoje generacije. Imali su prosjek ocjena iznad 9. Mama je imala veći prosjek (9,71). Zanimljivo je kako bi ona, čim bi položila sve ispite u lipnju odmah isti dan putovala za Műnchen gdje bi sve do početka nastave na sljedećoj godini studija radila u restoranu koji su vodili Mirjana i Ljubo Brekalo iz Aržana. Tako je osiguravala džeparac za sljedeću akademsku godinu. Odmah po završetku studija roditelji su sklopili brak. Crkveno vjenčanje obavili su 1983. u Livnu.
Gdje su živjeli?
Živjeli su u Podgrabu, mjestu 30-ak kilometara udaljenom od Sarajeva, kod tatinih roditelja. Prije preseljenja u Sarajevo živjeli smo na Palama. U Sarajevu smo živjeli na Otoci. Taj smo grad morali, zbog ratnih okolnosti, napustiti. Skrasili smo se jedno vrijeme u Promajni kraj Makarske.
Dok ste bili u Bosni i Hercegovini čime su se bavili Vaši roditelji?
Mama je jedno vrijeme radila na računovodstvenim poslovima u Tvornici pozamanterije u Sumbulovcu, mjestu 10-ak kilometara udaljenom od Sarajeva i kao šefica računovodstva u paljanskom Domu zdravlja. Tata je, nakon što je također obavljao poslove iz struke, bio direktor Alhos-ovih tvornica konfekcije u Prači i Sarajevu. Bio je u sarajevskom ratnom vihoru, dok nam se nije krajem ožujka 1993. pridružio u Promajni, i pomoćnik ministra unutarnjih poslova BiH za materijalno-financijske poslove. Inače, roditelji su prije rata osnovali svoje poduzeće u Sarajevu koje se bavilo izradom investicijskih elaborata te pružanjem računovodstvenih i usluga poslovnog savjetovanja.
Čega se najviše sjećate dok ste bili u Sarajevu?
Nažalost, bjesomučnog granatiranja toga grada, čestog bježanja u podrum nebodera u kojem smo živjeli, puzanja po stanu za vrijeme bombardiranja … Dakle, te su se slike urezale u moju memoriju i potisnule sve one lijepe kojih je naravno itekako bilo.
Koliko ste često dolazili u Bukovicu, kada ste bili zadnji put i imate li sada rodbine ili prijatelja u Bukovici, u Tomislavgradu?
Tri, četiri puta godišnje i kad su svadbe i sprovodi. Obveze mi ne dopuštaju da češće dolazim. U Bukovici žive moj ujak Ivan, ujna Jelena te rodica Božana i rođak Jozo. Žao mi je posebno što ovu moju političku utakmicu za gradonačelnika Zagreba nije imao priliku pratiti moj prerano preminuli ujak Gojko. No, tu su njegovi – moja ujna Dragica i rodica Ana. U Brišniku žive tetka Bosa i tetak Blaž Šekelja. Oni imaju sedmero djece, a ja toliko rođaka, odnosno rodica. To su Ruža, Kata, Ante, Ana, Ivan, Nikola te pjevač i harmonikaš Jozo bez kojega se teško može zamisliti bilo koje veselje u duvanjskom kraju. U Tomislavgradu živi tetka Dijana Malić s moje dvije rodice Antonelom i Josipom. Zadnji put sam u Bukovici bio prošle godine na sprovodu mojoj baki Anici.
Zanimljivo nam je da Vi nemate ni sarajevski, ni dalmatinski, ni zagrebački govor, naglasak, nego pravo duvanjski, dakle književni. Je li to majčin utjecaj ili…?
Dobro ste primijetili. Tako govore i moji mama i tata. Uz to, treba imati u vidu i to da sam kršten i krizman u Bukovici.
Još jedno lakše pitanje: znate li što je ganga, ganga li Vaša majka, jeste li slušali gangu, možda i sami gangali?
Znam. Riječ je o hrvatskoj tradicionalnoj narodnoj pjesmi čiji je tekst ispisan u desetercu. Koliko je meni poznato pjeva se u duvanjskom i livanjskom kraju te u zapadnoj Hercegovini i Imotskoj krajini. Mama ne ganga. Osobno se nisam okušao u ganganju. Možda bude prilike. Od mojih, koliko znam, jedino ganga tetka Bosa.
Jeste li u Zagrebu upoznali nekoga rodom ili porijeklom iz duvanjskog kraja i imate li nekoga od njih za prijatelja, za stranačkog kolegu?
Brojni su Zagrepčani porijeklom iz duvanjskog kraja, a dio njih su moji prijatelji. Što se tiče stranačkih kolega tu general Miljenko Filipović i Jerko Filipović predsjednik Zajednice branitelja Gojko Šušak HDZ-a u Zagrebu.
Kada ste osjetili zov politike, a kada i službeno ulazite u politiku, u HDZ i zašto HDZ?
HDZ je moj svjetonazorski okvir. Stoga je ta politička stranka moj logičan izbor. U HDZ sam ušao 2014. nakon što sam izabran u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Ekonomskom fakultetu Zagreb. Na taj korak, riješivši svoje ključno egzistencijalno pitanje kroz to radno mjesto na mom fakultetu, odlučio sam se kako bih političkim angažmanom sudjelovao u mijenjanju stanja na bolje u akademskoj zajednici i društvu.
Jeste li priželjkivali, očekivali ili Vas je kandidatura za gradonačelnika Zagreba ispred HDZ iznenadila?
Nisam iznenađen. Svatko od zastupnika u aktualnoj Gradskoj skupštini Grada Zagreba iz Kluba HDZ-a mogao je također biti kandidat. Svatko se od nas četiri godine na određeni način pripremao za tu dužnost. Izbor je u konačnici pao na mene. Učinit ću sve da opravdam veliko povjerenje koje mi je ukazano.
Na čemu ćete temeljiti svoj predizborni program, što možete novo ponuditi Zagrepčanima, odnosno u čemu će se razlikovati Vaš program od programa drugih kandidata, a ima ih?
Tri su stupa mojega programa: odgovorno upravljanje gradskim financijama, uspješna i transparentna obnova grada i novi kapitalni projekti koje ponajprije planiramo financirati sredstvima iz fondova EU. One koji su pratili rad gradske skupštine znaju da sam u Skupštini bio žestoki kritičar politike pokojnog Milana Bandića i da je promjena modela upravljanja gradom odavno moj cilj. Ključ je trošiti onoliko koliko se uprihodi. Građani moraju na internetu vidjeti gdje odlazi svaka kuna u Gradu. Svi radovi u gradu imat će natpis na kojem će građani imati mogućnost vidjeti zašto se radi i po kojoj cijeni, koji je rok i tko to radi. Uvesti ću imovinske kartice svih pročelnika u gradskim poduzećima, a u postupak nadzora javnih natječaja uključit ću i gradsku oporbu. Ne namjeravam ništa skrivati i nemam nikakvu mrlju u karijeri. To se odnosi i na sve buduće upravljačke strukture. Oni s aferama neće moći upravljati novcem građana.
S druge strane socijalna prava, poput mjere roditelj-odgojitelj, prava umirovljenika, treba zadržati a neka planiram i povećati. U postupku obnove od posljedica potresa Grad će preuzeti plaćanje kamata svima onima koji su najteže pogođeni potresom. Osigurat ćemo besplatni vrtić, tu su i besplatni udžbenici za sve školarce.
Filipović govori na Ekonomskom fakultetu prigodom gostujućeg predavanja održao bivšeg američkog veleposlanik W. Robert Kohorst.
Izdvojite nekoliko svojih prvih poteza ako budete izabrani za gradonačelnika, zbog kojih bi upravo Vas Zagrepčani birali za svog gradonačelnika?
Sređivanje devastiranih gradskih financija uvjet je svih uvjeta. S konsolidacijom gradske blagajne može se krenuti u obnovu potresom razrušenog grada i realizaciju kapitalnih projekata od kojih izdvajam izgradnju Nacionalne dječje bolnice i Jarunskog mosta, tvornice cjepiva za borbu protiv COVID-19, produžetak Branimirove ulice prema Sesvetama…
Kako Vi percipirate B i H, kako Hercegovinu, kako Bosnu, što oni Vama znače kao zemlja rođenja, kao zavičaj?
Bosna i Hercegovina je, kao što ste i sami kazali, zemlja u kojoj sam se rodio. Time sam sve rekao što mi kao takva znači. Vidim je kao državu u kojoj žive i u kojoj će i dalje živjeti tri konstitutivna naroda Hrvati, Bošnjaci i Srbi u zajednici s njezinim ostalim građanima. U perspektivi je vidim kao zemlju članicu Europske unije i NATO-a u kojoj će njezini stanovnici živjeti sve bolje i bolje.
Hoćete li pozvati i sve Duvanjke i Duvnjake i sve koji su porijeklom s Duvanjskog polja, a koji žive u Zagrebu, Bogu hvala ima ih mnogo, da glasuju za Vas? A Bosance i Hercegovce u Zagrebu?
Bio bih neiskren kad bih rekao kako ne očekujem podršku svih koje ste naveli. Mogu im samo obećati kako ih neću razočarati. Nadam se kako ću na predstojećim lokalnim izborima dobiti podršku mojih sugrađana i da ću u svibnju preuzeti kormilo Grada Zagreba.
Mislite li da su u prednosti kandidati za gradonačelnika Zagreba oni koji su rođeni u Zagrebu u odnosu na Vas?
Ne. Zagreb je otvoren grad, takav je sada i takav će biti. Mjesto rođenja ne može biti kriterij pri izboru njegova gradonačelnika, već kvaliteta programa i samog kandidata. Uvjeren sam kako će u svibnju na biračkom mjestu baš to Zagrepčanke i Zagrepčani imati na umu.
Volite li čitati knjige, ako volite što rado čitate, možda i pišete pjesme, priče, romane, jer malo koji pismeni čovjek, a koji ima duvanjske krvi, to ne radi?
U pravu ste. Volim čitati knjige. Primjerice, pročitao sve knjige Malcoma Gladwella. Nisam se okušao u pisanju romana, priča i pjesama, ali jesam u pisanju znanstvenih i stručnih radova. Do sada sam ih kao autor ili koautor objavio više od 70. Napisao sam i jednu znanstvenu knjigu „Izazovi integracijskih procesa: rast poduzeća putem spajanja, preuzimanja i strateških saveza“. Za tu sam knjigu dobio Državnu nagradu za znanstvene novake u području društvenih znanosti za iznimno vrijedan doprinos ekonomskoj znanosti.
I na kraju ovoga „laganog“ intervjua recite, ako budete izabrani za gradonačelnika Zagreba, a što Vam želimo, možemo li očekivati Vaš gradonačelnički posjet Tomislavgradu?
Svakako, i to već u srpnju – ako epidemiološki uvjeti dopuste – na proslavi sv. Nikole Tavelića. Do tada, srdačan pozdrav svim čitateljicama i čitateljima portala Tomislavnews, posebice Duvanjkama i Duvnjacima, gdje god živjeli!
Filipović s Božom Anićem-Vigićem (umro 2017. godine) iz Bukovice, ispred duvanjske Spomen bazilike, na Danima Nikole Tavelića, 2010, godine
www.tomislavnews.com/ Razgovarala: Ljuba Đikić/Foto: Obiteljski album Filipovića
