Krešimir Tabak profesor je hrvatskoga jezika i književnosti i filozofije, a odnedavno i diplomirani geštalt psihoterapeut. Prošloga tjedna prof. Tabak je kao predavač sudjelovao na Međunarodnom interdisciplinarnom kongresu iz geštalt psihoterapije u Sarajevu.
Budući da je ovaj psihoterapijski pravac novost većini naših sugrađana, ovom smo prilikom s prof. Tabakom razgovarali na tu temu.
Gospodine Tabak, čestitamo na još jednoj diplomi, a za početak recite nam ukratko što je geštalt psihoterapija i po čemu se ona razlikuje od psihoterapije, klasične, kakvu mnogi poznaju?
Hvala na čestitki, a glede pitanja, pokušat ću odgovoriti u mjeri u kojoj to bude moguće. Kad kažemo „terapija“, prva nam je asocijacija tretiranje bolesti, međutim u geštaltu to i nije baš tako. Zdravlje nije odsustvo bolesti, nego je stanje kompletnoga fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja. U skladu s tim mogu reći kako primarni cilj geštalt psihoterapije nije liječenje nego održavanje harmoničnoga stanja. Geštalt psihoterapija, dakle, nije ograničena na ljude koji pate od psiholoških, fizičkih ili psihosomatskih poteškoća, nego pomaže i ljudima koji su suočeni s egzistencijalnim problemima poput usamljenosti, gubitka neke osobe, anksioznosti, nezaposlenosti… Osnivač ovoga terapijskog pravca Frederic Perls znao je kazati kako je ovaj pravac previše dobar da bi bio rezerviran samo za bolesne i dodao bi kako je geštalt „terapija za normalne ljude“.
Što mogu očekivati ljudi koji se odluče posegnuti za geštalt psihoterapijom i kome je ona namijenjena?
Geštalt je iskustvena terapija, što znači da se uči kroz iskustvo. U psihoterapijskom procesu traga se za uzrocima problema koji su nas doveli u stanje smanjene ili potpuno izgubljene funkcionalnosti. U terapijskoj seansi naglasak se stavlja na svjesnost, terapeut podržava i vodi klijenta da prepozna svoje kapacitete, uči ga kako ih koristiti i suočiti se s izazovom te na taj način nadići zastoj. Dakle, terapeut nikako ne rješava problem klijenta, nego skupa s njim dolazi do određenoga iskustva i podržava ga da uvid kreiran u sigurnom psihoterapijskom okruženju primijeni u životu. Mogao bih još dodati da se u psihoterapijskoj seansi razvezuju čvorovi i otpuštaju kočnice koje nam stvaraju nelagodu i priječe spontano funkcioniranje. Na toj osnovi stare se navike zamjenjuju novima, a da bi se to dogodilo i da bi se iskustvo u potpunosti asimiliralo, potrebna je vježba i vrijeme, jer obrasci funkcioniranja koji su nastajali desetljećima ne mogu nestati preko noći. geštalt je namijenjen svima koji žele poboljšati vlastitu funkcionalnost i vlastitu svakodnevicu učiniti vitalnijom i kreativnijom.
Je li geštalt psihoterapija dodiplomski, diplomski ili specijalistički studij, koliko traje, gdje se i kako studira i koji je Vama bio motiv, razlog studirati geštalt psihoterapiju?
Geštalt psihoterapija na razini je specijalističkih studija, traje pet godina, a mogu je upisati osobe koje su završile fakultet humanističkih znanosti. Studij geštalta završio sam u školi s međunarodnom akreditacijom Psiho-Integrum. Dva su me motiva privukla geštaltu. Budući da sam diplomirao filozofiju i da se bavim praktičnom filozofijom, studij geštalta bio je prirodan slijed mojega profesionalnoga razvoja. U biti, geštalt i nije ništa drugo nego primijenjena filozofija, a ja sam imao potrebu iskustveno doživjeti ono što sam naučio u teoriji. Drugi, jednako vrijedan razlog mojega posezanja za geštaltom osobne je naravi i temelji se na želji za vlastitim rastom i razvojem.
Znate li koliko ima diplomiranih geštalt psihoterapeuta u BiH i jeste li Vi jedini geštalt psihoterapeut u Tomislavgradu?
Škola Psiho-Integrum u Bosni i Hercegovini djeluje punih dvadeset godina, a moja je generacija dvanaesta generacija diplomanata. Koliko znam, u BiH ima osamdesetak diplomiranih geštalt psihoterapeuta, a s radošću mogu reći da nisam ni prvi ni jedini geštalt psihoterapeut u Tomislavgradu. Studij smo zajedno upisali i istoga dana diplomirali Marija Majić i ja. Dakle, Tomislavgrad u ovom trenutku ima dva diplomirana geštalt psihoterapeuta.
Pohađaju li edukaciju iz geštalt psihoterapije više žene ili muškarci?
Kako u svijetu, tako i kod nas na edukaciji je 90% žena, tako da smo mi muškarci deficitarni kako u samoj edukaciji, tako i u kasnijoj praksi. Za mene to nije novost jer je na humanističkim studijima nešto manji, ali sličan omjer. Kada su u pitanju klijenti, na psihoterapiju dolazi jednak broj žena i muškaraca.
Kako ste i zašto baš Vi, mladi geštalt psihoterapeut, pozvani održati predavanje na Međunarodnom interdisciplinarnom kongresu iz geštalt psihoterapije u Sarajevu, gdje su predavači bili najpoznatiji geštalt psihoterapeuti u svijetu?
Činjenica da sam imao priliku biti najmlađi predavač na kongresu na kojem su nastupali svjetski predavači koji imaju profesionalnoga iskustva koliko ja imam godina, meni je predstavljalo veliku čast, privilegiju ali i odgovornost. Pred taj izazov stavila me je moja mentorica i direktorica kongresa Sanela Selmanović Podrug. Iako mi kongresi, kako domaći tako ni međunarodni nisu strani, ovo je bilo posebno iskustvo, ne samo zato što sam izlagao rad nego i zato što sam imao priliku čuti profesore poput Irvina Yaloma, Lidije Pecotić, Bertrama Mullera i brojnih drugih.
Tema Vašega predavanja na Kongresu: „Što bi čovjek bio kad ljubavi ne bi imao?“ vrlo je zanimljiva, posebice u vrijeme sve manje bliskosti među ljudima, a u zadnje vrijeme rekli bismo i otuđenosti. Nadamo se uskoro objaviti Vaše cijelo predavanje na našem portalu, a sada Vas molimo ukratko prepričati predavanje?
Na kongresu sam govorio o razlomljenosti, fragmentiranosti i otuđenosti identiteta suvremenoga čovjeka koji je pristao da zakoni tržišta postanu zakoni života u cjelini. To znači da se ljudski odnosi ne razlikuju od ekonomskih transakcija. Onoga trenutka kad je čovjek pristao na to, prestalo je njegovo humanističko samoostvarenje te se on pretvorio u biće koje ne živi autentičnim i spontanim životom. Kao poseban motiv suvremenoga svijeta istaknuo bih konformizam, a to znači da čovjek današnjice između ugodnoga i ispravnoga bira ovo prvo. Bez snage da živi vlastite potrebe i bez promišljanja prihvaća ono što mu nameće okolina. Tako se svladava vještina mimikrije i postaje bezimen u bezimenu mnoštvu. Takav se život ne može nazvati ispunjenim ni sretnim, a čovjek koji je zakone tržišta prihvatio kao zakone života ne može iskazati ljubav, odnosno ne može voljeti u pravom značenju te riječi.
I što je uopće ljubav, što je danas ljubav, a što je za Vas ljubav?
O ljubavi sam govorio na kongresu u drugom dijelu izlaganja i budući da je priča opširna, obećavam napisati poseban tekst za Vaš portal o ovom pitanju koje bih do tada ostavio otvorenim.
Kako danas djecu, u vremenu kada je trka samo za stjecanjem materijalnoga bogatstva, odgojiti u ljubavi i kako da im osjećanje ljubavi bude važna ili najvažnija osobina kao pokretač, kao korak naprijed u životu?
Nove su generacije pred velikim izazovima i mi svjedočimo kako zakoni tržišta sve dublje ulaze u sve segmente života. Nastavni planovi i programi prepuni su sadržaja i mlade se ljude uči svemu osim umijeću života i umijeću ljubavi. Stav je gotovo svih nas da se o tome nema što učiti. I kad završe fakultet, mladi ljudi budu možda izvrsni i korisni za rad u institucijama, ali u cjelovitu životnom smislu rijetko se tko samoostvari te je mnogo onih koji nisu zadovoljni životom koji vode. Socioekonomski poredak u koji smo uronjeni ne ostavlja mnogo prostora, ali smatram da ni odgoj ni obrazovanje ne koriste resurse preko kojih bi mogli poboljšati život u cjelini. Predmeti poput tjelesnoga, glazbenoga, likovnoga, književnosti i drugih umjetnosti trebali bi biti formativni, a to znači da bi im cilj trebao biti motivirati djecu da zavole sadržaj koji ti predmeti donose, a ne da se djecu tjera učenju suhoparnih činjenica ili izvedbi vježbi kojima nisu dorasli.
Molimo Vas sada malo konkretnije kažite koji su Vaši mogući klijenti, s kakvim problemima ljudi dolaze kod geštalt psihoterapeuta?
Posljednje dvije godine studija imao sam obvezu izvjestan broj sati raditi s klijentima kao psihoterapeut pod supervizijom. To je bio jedan od uvjeta za obranu diplomskoga rada. Većina mojih klijenata bili su mladi ljudi s različitim temama, ali u biti svi imaju određene kočnice koje ih priječe u korištenju svojih punih kapaciteta.
Jeste li Vi, možda, imali neke „kočnice“ u životu da Vam je bio potreban geštalt psihoterapeut?
Zbilja bih volio upoznati čovjeka koji se nikad u životu nije našao pred zidom ili čovjeka kojega ništa u životu ne sputava. Do sada takvoga nisam vidio. Već sam kazao kako su mene na geštalt uz profesionalni interes dovele i moje vlastite teme pa i kočnice koje sam želio otpustiti i poboljšati funkcionalnost u vlastitom životu. Tijekom cijeloga studija geštalta, svi polaznici u isto su vrijeme i studenti i klijenti, a to znači da svih pet godina osim što učite, ujedno i radite na sebi, odnosno kao klijent sudjelujete na psihoterapiji. I kad diplomirate i dok se god bavite psihoterapijom imate svojega supervizora.
Uključeni ste u brojne aktivnosti, predajete na fakultetu, pišete znanstvene radove, zastupnik ste u skupštini, aktivan ste član AK Puls, a uz to ste završili i studij psihoterapije. U svim aktivnostima kojima se bavite imate rezultate, tj. ni u čemu niste baš prosječni. Koliko je psihoterapija doprinijela tim uspjesima?
Lijepo ste pobrojili sve aktivnosti iz mojega života. Uvijek sam volio čitati, pisati, baviti se športom i doprinositi zajednici. Tako je bilo i prije mojega bavljenja geštaltom, ali je radom na sebi sve to dobilo jednu smisleniju strukturu, tako da mogu kazati kako je bivanje u geštaltu uistinu doprinijelo mojem životu u cjelini. I uvijek polazim od činjenice da je od svega važniji unutarnji mir. Bez toga uspjesi za mene ne bi bili uspjesi.
Planirate li uskoro otvoriti ordinaciju, ured… (ne znamo kako se ta prostorija zove) gdje ćete primati klijente, a ne sumnjamo da će ih biti dovoljno, pa i u Tomislavgradu?
Već sam kazao da geštalt psihoterapija primarno nije tretiranje bolesti (iako može biti i to) nego održavanje zdravlja u cjelini. U tom kontekstu riječ ordinacija ne čini mi se prikladnom. Do sada sam kao psihoterapeut pod supervizijom radio u Mostaru s kolegicama koje imaju prostor za psihoterapiju. Trenutno tražim način da se adaptiram u Tomislavgradu i promišljam da otvorim „Studio za osobni rast i razvoj“, ali ću vidjeti koje su sve opcije raspoložive i onda donijeti odliku.
Jeste li već raspoloživi za rad s klijentima, s kim radite, a s kim ne i kako zainteresirani mogu doći do Vas?
Svi koji osjete da bi im geštalt psihoterapija mogla koristiti, mogu se javiti na mail: kresimir.tabak@gmail.com pa ćemo organizirati inicijalni susret na kojem se uspostavlja dogovor hoćemo li krenuti na psihoterapijsko putovanje. Također želim reći kako radim samo s punoljetnim osobama, ne mogu biti psihoterapeut članovima obitelji, rođacima i prijateljima. Odnos psihoterapeuta i klijenta profesionalan je odnos, a u pravilu se privatni i profesionalni odnosi ne mogu miješati. Ali, ako je netko od ljudi s kojima ne mogu raditi zainteresiran za psihoterapiju također mi se može javiti pa ću ga uputiti nekome od svojih kolega.
Psihoterapija je dostupna i na daljinu?
Da, imam iskustvo rada na daljinu (online) s ljudima koji žive u drugim gradovima i drugim državama, tako da je i ta mogućnost otvorena.
Gospodine Tabak, zahvaljujemo na ovome zanimljivom razgovoru, želimo Vam dobro zdravlje i uspjeh u Vašem djelovanju geštalt psihoterapeuta, ali i u svim drugim aktivnostima, a mnogo ih je!
Hvala Vama na lijepom i ugodnom razgovoru.
Hvala Vama na lijepom i ugodnom razgovoru.
www.tomislavnews.com/ Razgovarala : Ljuba Đikić/Foto: EGN Congress Sarajevo FB