Nedavno smo pisali da je i druga (prva je Mirjana Tabak) vrhunska hrvatska košarkašica, Anđa Jelavić, prestala aktivno igrati, ali to ne znači da nema još aktivnih vrhunskih košarkašica porijeklom iz duvanjskog kraja.
Jedna od njih je Marija Pačar, koja igra u Americi i s kojom smo nedavno objavili intervju, a sada smo saznali za još dvije koje igraju u ŽKK Medveščak iz Zagreba, prvaku Hrvatske.
Jedna od njih je Ružica Džankić, a druga Marija Radoš. Možda još ima, rasutih po svijetu, uspješnih sportaša (ljudi uopće) koji su porijeklom iz duvanjskog kraja, kako budemo o njima doznavali, predstavljat ćemo ih, pisati o njima.
Ove nedjelje smo razgovarali s Ružicom Džankić (20) u želji predstaviti ovu mladu i uspješnu studenticu i košarkašicu, koja je prošla sve uzrasne kategorije Hrvatske reprezentacije, a na Kadetskom europskom prvenstvu 2012. u Grčkoj bila je treći strijelac Prvenstva. Prošle godine s ekipom Medveščaka osvojila je Prvenstvo Hrvatske, a ove godine, u istoj ekipi i Prvenstvo i kup.
Ružica je rado pristala na intervju za Tomislavnews.com.
Ružice, uz ovo što sam navela, predstavi se, kratko?
Pa evo, rođena sam i odrasla u Zagrebu, ali moji roditelji su rodom iz našeg duvanjskog kraja. Tata Milenko rodom je iz Lipe, a mama Slavica s Jošanice. Oni su došli na fakultet u Zagreb, tu se upoznali i ostali živjeti i raditi. Imam i mlađeg brata i sestru od 11 godina. Studiram geografiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i kako ste već naveli-igram i zaljubljena sam u košarku.
Kada si počela igrati košarku?
U sportu sam otkad znam za sebe. Stalno sam tatu vukla na igralište i nikad nisam imala mira, a košarku sam ozbiljnije počela trenirati prije desetak godina.
Je li netko iz tvoje obitelji ranije igrali košarku?
Košarkom se nije bavio nitko iz uže obitelji, osim tetke Ankice Jurčević, koja živi u Stipanićima, u Tomislavgradu.
Kada tvoj talent za košarku zamjećuju treneri?
Negdje u 6. ili 7. razredu, kada su me iz školske ekipe prebacili u klupsku selekciju u Croatiji 2006.
Koji je prvi klub u kojem si igrala i u kojim si sve klubovima igrala?
Croatia 2006 je bila moj prvi klub i stvarno se moram zahvaliti svim ljudima i trenerima koji su me u biti najaviše naučili u uputili u ljepotu košarke. Prije tri sezone prešla sam u ŽKK Medveščak, jer je to bilo logičan korak naprijed. Uz klub, do sada sam igrala u svim mlađim uzrasnim kategorijama reprezentacije od U14,U16,U18, a sada sam prvi put dobila poziv za pripreme seniorske reprezentacije, što me neizmjerno raduje.
Na kojoj poziciji igraš u Medvešćaku, a na kojoj u reprezentaciji i je li velika konkurencija za ulazak u reprezentaciju?
Igram krilnog igrača, trojku, ali po potrebi uz vanjske pozicije nekad igram i na poziciji 4. U reprezentaciji je ogromna konkurencija i meni u biti velika čast biti samo pozvana na pripreme i skupljati iskustva i savjete od starijih igračica. Presretna sam što uopće imam priliku trenirati s tim curama i napredovati. Ima još vremena za uspjehe u reprezentaciji, još sam mlada, ali sam svjesna da za svaki uspjeh, u sportu posebice, treba naporno raditi.
Što smatraš svojim najvećim uspjehom, uspjehom svoga kluba, ekipe, a koje ti je priznanje, pobjeda do sada najdraža?
Svojim najvećim uspjehom smatram drugo mjesto na europskom prvenstvu za kadetkinje 2010. kada sam svojim igrama sve iznenadile i pokazale se na tako velikoj sceni.
U najljepšim sjećanjima su mi ostali uspjesi s mlađim reprezentacijama, naša prva i druga mjesta na europskim prvenstvima. Naravno tu je i prvo osvajanje Prvenstva Hrvatske koje ću uvijek pamtiti i imat će posebno mjesto među svim medaljama.
Kako podnosiš poraze na utakmicama?
A što se tiče poraza i teških trenutaka, toga se iskreno ni ne sjećam. Uvijek pokušavam iz loše utakmice izvući neku pouku i što prije zaboraviti i gledati prema naprijed. Kao i svakom sportašu najteže mi u biti padaju ozljede, hvala dragom Bogu dosad nisam imala nikakvih težih ozljeda, pa se nadam da će tako biti i u budućnosti.
ŽKK Medvešćak je, koliko nam je poznato, najtrofejniji KK u Hrvatskoj, planiraš li i koliko još ostati u klubu?
Medveščak se ove godine dokazao kao najbolji klub u Hrvatskoj, jer smo uzeli dvostruku krunu, a bili smo nadomak i ulaska na Final Four regionalne lige. Zasad još planiram ostati u klubu, a kasnije bih se sigurno željela okušati u inozemstvu na nekoj višoj, profesionalnijoj razini. San je svakog sportaša napredovati i okušati se u nekom jačem okruženju.
{gallery}ruzica-kosarka{/gallery}
Ima li u Medveščaku još igračica iz Hercegovine, družite li se i privatno?
Haha… ima nas, ima…! Ustvari, moja najbolja prijateljica Ana-Marija Begić je iz Posušja, tu je i Duvanjka Marija Radoš, ali i Imoćanka Iva Todorić, koju mi uzimamo pod svoje haha.
Imaš li nekoga kao uzor?
Ne znam baš da bih rekla da imam nekog uzora, ali najbliže tomu je Ana Lelas. Jako mi se sviđa njezino razumijevanje igre, šut i radne navike, a tu je i naša Anđa Jelavić koja je stvarno postigla zavidne uspjehe u svojoj karijeri, pa Mirjana Tabak…
Kako uspiješ uskladiti obveze na fakultetu, treninge i utakmice, pa ljubav…?
S usklađivanjem obveza na faksu i treninzima zasad nemam problema, i u klubu i na faksu mi maksimalno izlaze ususret i na tome sam im stvarno zahvalna, a na takav užurbani ritam sam se navikla već kroz srednju školu. Sve je samo stvar dobre organizacije vremena. Uz treninge, utakmice i redovni studij teško je pronaći vremena za još nešto drugo, ali u slobodno vrijeme volim izaći s prijateljima, popiti kavu, pročitati koju dobru knjigu ili pogledati seriju.
Tko ti je najveća podrška i u igri i u životu?
Moja obitelj mi je stvarno najveća podrška u svemu, ne samo u sportu. Ne znam uopće kako bi bez njih to sve uspjela. Od malih nogu me prate i podržavaju u svemu, a i dan danas su na svakoj utakmici najvatreniji navijači.
Koliko često dolaziš u Tomislavgrad, rodno mjesto svojih roditelja?
Nemam baš puno prilike na više dana dolaziti u Tomislavgrad, jednom ili dvaput godišnje, ali svima s ponosom govorim odakle sam. Svaki put kad mi se ukaže i najmanja prigoda prvi bus je moj haha. Svako ljeto smo dolje bar mjesec dana i to mi je stvarno odmor za dušu i tijelo. Imam super ekipu, rođake i prijatelje tako da sam i ovu Novu godinu dočekala u Tomislavgradu. Naravno da bih dolazila i češće, ali, jednostavno, obveze mi to ne dopuštaju.
Gdje izlaziš u Tomislavgradu?
Bože moj, pa prvi izbor za izlazak je uvijek Elements ili Rock, ali ja čak više volim kad se ekipa skupi kod nekoga doma jer je opuštenija atmosfera . Tu stvarno napunim baterije, odmorim se i fizički i psihički, zato volim i rado dolazim, kako mi kažemo, dolje.
Na kraju, Ružice, imaš li poruku za mlade, posebice za one koji se bave ili namjeravaju baviti sportom?
Svima koji imalo vole sport preporučila bih da se svako nastave s treninzima, da budu uporni. Meni je košarka stvarno donijela toliko prekrasnih iskustava i poznanstava koje ću pamtiti cijeli život. A za one koji se ozbiljno namjeravaju baviti sportom, jedino mogu reći da nikad ne treba odustati. Naporan rad je ključ za sve i taj trud se mora kad tad isplatiti, ja u to čvrsto vjerujem.
Na kraju ovoga ugodnog razgovora pozdravljam sve čitatelje Tomislavnews.com, a posebice Duvanjke i Duvnjake, a one koji se bave sportom, znam da ih je mnogo, dodatno pozdravljam!
www.tomislavnews.com /Razgovarala : Ljuba Đikić/ Foto: privatni album
