Prošloga vikenda duvanjska književnica Ivana Ćurić boravila je u Austriji, u Salzburgu, gdje je u dvorani Hrvatske katoličke župe blaženog Alojzija Stepinca predstavila svoje četiri knjige, a prije toga predstavljanje njezinih knjiga upriličeno je u Posušju i Grudama. Predstavljene su knjige za djecu: Folirant u razredu, Sedmero znatiželjnih i Moj tata superheroj, to nova knjiga-roman Ćaćino dite.
Na povratku iz Salzburga, a nakon što su se slegli dojmovi s ovoga duljeg putovanja, upriličili smo kratki razgovor s gospođom Ćurić, zamolivši je da nam prenese dojmove iz posjeta Austriji?
Dojmova je tako puno, toliko su živi i posebni, a prate ih iznimno snažne emocije da ih je teško pretočiti u nekoliko riječi. Rekla sam to i ondje pa ću samo ponoviti, promocija u Salzburgu za mene je emotivno posebna, time i drukčija od svih ostalih i vjerujem da će tako uvijek biti.
Recite nam kakav je bio program Vašeg posjeta?
Moja kolegica Marija Ćurić i ja s velikom smo radošću posjetile hrvatsku školu u Salzburgu. Nije to naš prvi boravak ondje, a ovaj put smo učenicima predstavile moje knjige za djecu, te smo zajedno održale kreativnu radionicu. Teme o kojima smo razgovarale s djecom su univerzalne i svima razumljive pa smo tako razgovarali o zaljubljenosti, pravom vremenu za pisanje domaće zadaće, bratsko – sestrinskim odnosima, vrijednosti pravoga prijateljstva, ljubavi prema nogometu i slično. Oduševljena sam njihovom pažnjom, komentarima, pitanjima, a kasnije i radovima isto kao i činjenicom da zajedno sa svojim roditeljima i učiteljima njeguju ljubav prema materinskom jeziku svjesni njegove važnosti.
Posjetili ste i škole na hrvatskom jeziku, pa koliko ti učenici razumiju hrvatski, odnosno Vaše priče koje su, osim na književnom jeziku “obojene” i ikavicom i duvanjskim jezičnim lokalizmima?
Pa i ondje i ovdje, a pretpostavljam da je svugdje u svijetu isto, kad je u pitanju čitanje knjiga, s djecom je isto: neki vole, neki ne vole! Razgovarali smo o tome zašto neki od njih ne vole čitati, a govorili su mi koje knjige vole čitati. Od mojih knjiga čini mi se da im je najviše zanimanja izazvao Folirant u razredu.
Jeste li stekli dojam da su zainteresirani za čitanje knjiga, posebice ovih na hrvatskom jeziku? I što kažu njihove učiteljice?
Oduševljena sam njihovom pažnjom, komentarima, pitanjima, a kasnije i radovima. isto kao i činjenicom da zajedno sa svojim roditeljima i učiteljima njeguju ljubav prema materinskom jeziku svjesni njegove važnosti.
Ovoga ljeta Vaše knjige predstavljene su i susjedima u Posušju, koliko su Posušani bili zainteresirani za knjige Duvanjke i kako su Vas primili?
Da, ove sam godine predstavila svoje knjige u Posušju u sklopu manifestacije Posuško lito i ta mi činjenica predstavlja veliko zadovoljstvo. Komentirali smo kasnije kako je to bila posebno topla i emotivna promocija. Ondje sam upoznala neobično drage žene koje su mi priredile lijepu dobrodošlicu tako da me vežu baš lijepe emocije za taj događaj.
A nedavno ste gostovali i u Grudama, u jednoj osnovnoj školi, možete li usporediti, jer ste učiteljica u Osnovnoj školi fra Mije Čuića u Tomislavgradu, zanimanje za knjige Vaših (duvanjskih) učenika i grudskih, ili kod svih opada zanimanje za čitanje?
Promocija u Grudama organizirana je u suradnji s Osnovnom Školom Ruđera Boškovića . Nije to moj prvi susret s učenicima ove škole jer sam ih ranije posjetila u sklopu manifestacije Šimićevi susreti. Kada govorimo o tim susretima, s grudskim ili općenito o susretima s učenicima, nikako nisam dojma kako opada njihovo zanimanje za čitanje. Naprotiv! Učenici su definitivno najiskrenija i najzahtjevnija publika ali ih se itekako da zainteresirati, otvoreni su, razgovorljivi, pažljivi i većina njih voli čitati pa i pisati svoje priče. Sve što im treba je podrška i ohrabrenje.
U listopadu smo, dakle mjesecu knjige, mjesecu čitanja, čini li Vam se da učenici, ali i odrasli, sve manje čitaju knjige, a sve su više zaokupljeni mobitelima, internetom, društvenim mrežama…?
Nisu samo učenici, nismo li svi, sve dobne skupine suočene s istim problemom? Pa ipak, uvijek ima ljubitelja dobre knjige i nekako vjerujem da će ih uvijek biti. Veseli me da se gotovo svugdje obilježava Mjesec hrvatske knjige jer je to jedan od načina na koji se može očuvati i međusobno dijeliti ljubav prema knjigama te ukazivati na njihovu vrijednost.
Na kraju ovoga kraćeg razgovora recite nam što trenutačno pišete?
Trenutno se pripremam i dogovaram nova književna druženja kojih je, Bogu hvala, sve više. U zadnje vrijeme pišem priče za djecu koje se objavljuju u časopisima Cvitak i Mak, u školi se pripremamo za predstavu, a i nekim sam kolegama iz drugih škola obećala napisati prigodan igrokaz. Po glavi se motaju neke nove priče za nove knjige, ali još nisam sjela i krenula s njihovom realizacijom.
www.tomislavnews.com/razgovarala: Ljuba Đikić/Foto: Mirjana Kukavica
