Za nedavnog predstavljanje knjige lirske poezije “Krajobrazi duše”, autora šuičkog pjesnika Ante Brajke Anteka u Kupresu, o knjizi je biranim riječima govorila i profesorica Snježana, kako Brajko reče, bila i ostala njegova najdraža profesorica i ispriča zanimljivo upoznavanje s njom, šteta je to ne zabilježiti.
-Pošli smo u srednju školu u Tomislavgradu, tada, davnih 80-tih godina prošlog stoljeća, još je bilo Duvno. Pun nas razred i kad zazvoni školsko zvono za početak nastavnog sata uđe u učionicu ozbiljniji momak, u odijelu, nekako bahato zatvori vrata i mi svi ustadosmo, kako je bio red kad ulazi profesor (ne znam je li još uvijek tako?).
Mi stojimo, a on zagalami: “Što ste se digli, što stojite?”
Netko promuca: ” Pa profesore….mi…”
“Si’te, ‘oćete li da vas ja posidam, ja sam učenik, raspoređen u ovaj razred, umm…!”
Mi postiđeni i malo uplašeni sjedamo šutke.
Tek što smo sjeli, vrata učionice se otvoriše i uđe jedna prekrasna djevojka. Mi sjedimo k’o i sjedimo, smijuckamo se, zovemo da sjedne kod nas, ima slobodno mjesto, počesmo dobacivati, kad…
Ta zgodna djevojka prođe za katedru i nekim baršunastim, kasnije sam shvatio i malo tremaškim glasom, reče:
“Dragi učenici, ja sam Snježana Ćurić i bit ću vaša razrednica…”, a mi se ukipili, nitko se ne diže, čini se i ne diše, poluotvorenih usta pogledamo jedni u druge. Profesorica Snježana odmah je osvojila svojom dobrotom i znanjem i mene, a vjerujem i sve učenike i učenice u srednjoj školi. Kako tada, tako i danas, osvaja šarmom i dobrotom!”, ispriča anegdotu iz školskih dana i prvog susreta s profesoricom Snježanom, Ante Brajko Antek i dobi veliki pljesak publike.
FOTO uspomene profesorice Snježane na godine provedene u učionici, mnogi će se prepoznati!
www.tomislavnews.com/Lj.Đikić
