Drago ne miruje u 78. godini života: Moje radno mjesto je u štali, ne mogu čuvati kauč.
Dragutin Krišto iz Tomislavgrada je vjerojatno najstariji veterinar u BiH koji je još uvijek radno aktivan.
Nemamo preciznu evidenciju, ali ako nije najstariji radno aktivni veterinar u Bosni i Hercegovini, onda je Dragutin Krišto iz Tomislavgrada vjerojatno među najstarijima u branši koji za godine ne mari i vrijedno maršira od farme do farme.
Veterinara Dragu, kako ga svi ovdje zovu, zatekli smo, gdje drugo nego na terenu, među životinjama. Upravo je liječio kravu na mini farmi kod Senada Seferovića koji ne štedi na pohvalama.
“Gdje Drago ne dolazi nema ni poljoprivrede ni stočarstva, nitko se ne može s Dragom mjeriti. Više od 20 godina se brine o mojim životinjama, dok je meni Drage ja se ne bojim. Kad Drago dadne otkaz i ja dajem otkaz”, kaže nam Senad, već zabrinut šta će biti s njegovom farmom ako vitalni Krišto zaista odluči okačiti rukavice o klin.
Krišto u posjeti kod Seferovića
Na opasku kako je veterinar Drago već u “lijepim” godinama, Senad dodaje da je najstariji i najbolji veterinar i kad on ne bude više radio da će, ni manje ni više nego “svu stoku rasprodati”.
Nisam za čuvanje kauča i TV-a
I drugi domaćini isto nam vele, nižu se pohvale i komplimenti kako za njegov rad tako i odnos prema životinjama, vlasnicima i poslu, te se nadaju, kažu, da će što duže raditi. A ovaj doktor veterinarske medicine zaista ima zavidno dug i uspješan radni vijek u struci.
Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu još 1974. godine, pripravnički staž proveo u Veterinarskoj stanici Tomislavgrad, gdje je kasnije izabran za direktora, nakon što je 1978. položio stručni ispit. Na toj dužnosti ostaje do 2018., kada odlazi u mirovinu.
Jozin poziv nije mogao odbiti
Međutim, ne da mu vrag mira, pa za kratko vrijeme se opet vraća u radni odnos, pa ga pitamo što ga još uvijek motivira da radi i u 78 godini života, kao da je tek na početku veterinarske karijere.
“Nema dovoljno terenskih veterinara. A zamolbu sadašnjeg direktora, gospodina Joze Jurčevića, da se uključim u posao nakon umirovljenja, sam prihvatio jer nisam mogao odbiti kolege s kojima sam proveo čitav radni vijek da im pomognem dok ne nađu mlađeg kolegu. Bogu hvala, zdravlje za sada još uvijek služi. Osim toga, Izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom osiguranju dozvolila je umirovljenicima ponovno zasnovati radni odnos uz primanje plaće i istovremeno i mirovine. A supruga Ljubica me, kao u svemu do sada podržala, pa tako i u odluci da aktiviram radni odnos jer je vidjela da nisam za čuvanje kauča i TV-a”, uz smijeh kaže veterinar Krišto.
Ističe kako je svakodnevni posao organiziran na terenu i usluga se pruža u štali vlasnika od 0 do 24 sata.
“Radno vrijeme, zapravo, diktira posao i potrebe životinja i ono je praktično 24 sata dnevno. I kad se završi sav dnevni posao, uvijek ostaje pripravnost i nerijetko opet po pozivu stranke izlazi se na teren. Posao je raznovrstan, ali i fizički dosta zahtjevan”, priča nam i ne staje sa poslom, sve onako usput prepričava.
Moraš voljeti radno mjesto u štali
Shvatili smo da ne voli dangubiti, a on nam to potvrđuje kazavši da se veterina mora voljeti, a ko se za nju odluči dobro raditi i biti spreman na puno odricanja i izbivanja izvan obiteljskog doma po svim vremenskim uvjetima, jer potrebe su velike, životinje ne mogu čekati i usluga liječenja se mora čim prije pružiti.
Težak i izuzetno važan posao
“Šta reći, težak je ovo posao, sa radnim mjestom u štali u teškim uvjetima posebno za vrijeme sniježnih i hladnih duvanjskih zima i bure. Važan se i odgovoran posao radi. Zdravstvena zaštita životinja, a ujedno se suzbijaju i bolesti koje su zajedničke i ljudima i životinjama”, napominje.
Inače, za vrijeme radnog vijeka, ovaj po prirodi miran i staložen veterinar, uvijek je bio maksimalno angažiran i na terenu, ali i u drugim aspektima koji se tiču veterinarske struke. Pratio je sva dostignuća u oblasti veterinarstva i primjenjivao ih u praksi što se tiče zdravstvene zaštite životinja, unaprijeđenja stočarstva kroz mjeru umjetnog osjemenjivanja, te je po tim dostignućima JP Veterinarska stanica Tomislavgrad postala jedna od prepoznatljivijih u FBiH.
Operacija i u štali
Uz obveze rukovoditelja i terenskog veterinara, konstantno je radio na dodatnom stručnom usavršavanju, učio nove stvari i pratio nove tehnologije, te upisuje poslijediplomski stručni studij Patologija i terapija domaćih papkara i kopitara na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje 2002. godine magistrira na temu “Bolesti i uzroci uginuća goveda u razdoblju 1996. do 2000.godine u općini Tomislavgrad”.
Iako je Drago po prirodi vrlo skroman, naveli smo ga da nam ispriča nešto što je ipak vrijedno spomenuti iz njegove svakodnevne prakse kao značajan i uspješan rezultat rada u veterinarskoj struci.
“Riječ je o slučaju, koji sam spomenuo i u magistarskom radu, prolapsusa jetre i crijeva kroz pupčani otvor kod teleta odmah nakon poroda i koji je operativno uspješno izveden, te je tele preživjelo. Naglasak je ovdje da je izvan tijela uz crijeva bila i jetra, koja je uspješno vraćena u trbušnu šupljinu. Tada mi je profesor Josip Kos rekao da u stručnoj veterinarskoj literaturi takav slučaj nije opisan. Operativni zahvat je urađen u dosta skromnim uvjetima u štali vlasnika što se lijepo vidi i na fotografijama koje sam dokumentirao”, kaže Drago.
Podcijenjena struka
S obzirom na to da je veterina jako značajan i važan segment društva, nadležne institucije se ipak ne brinu dovoljno i kao struka je, nažalost, jako podcijenjena, upozorava ovaj veterinar, koji aktivno prati sve aktualnosti oko zakonske regulative. S tim u vezi dotakao se Naredbe o suzbijanju i iskorjenjivanju zaraznih i parazitarnih bolesti domaćih životinja koju svake godine donosi Ured za veterinarstvo BiH, za koje se sredstva osim iz ove državne institucije, osiguravaju i iz entitetskih proračuna kroz transfer za veterinarstvo.
“Ali sredstva su nedovoljna da pokriju dijagnostike, a nema govora da se dohodovno posluje”, kaže Drago te dodaje kako su više puta pisali dopise i upozoravali kroz Udrugu veterinara, da su cijene za uzorkovanje krvi (5,00 KM) i tuberkulinizaciju (15,00 KM) preniske i da se nisu povećavale zadnjih 15 godina.Transfer za veterinarstvo za 2023. godinu iznosio je 2,5 mil maraka.
Iz štale u pčelinjak, sve stiže
Veterinarske stanice kao nosioci provedbe programa, ne mogu provesti naređene mjere, ukoliko se cijene uzorkovanja i tuberkulinizacije ne uvećaju, jer se ne mogu pokriti ni direktni materijalni troškovi.
“Stoga su pojedine veterinarske stanice samoincijativno naplaćivale dio troškova od vlasnika životinja, pa je to dovelo do nereda i različitih iznosa koji su naplaćivani i izazvalo nezadovoljstva vlasnika životinja”, upozorava ovaj veterinar, navodeći da bi imali jedinstvenu cijenu za usluge zdravstvenog kartona treba cijeli iznos biti iz proračuna, ali se cijene moraju korigirati u skladu sa cijenikom veterinarske komore i stvarnim troškovima uvažavajući cijene energenata i dvocifrene inflacije.
Veterinar Krišto, ističe da nemogućnost provođenja programa naređenih mjera može imati za posljedicu dovođenje u pitanje izvoz mesa i mliječnih proizvoda, a na domaćem tržištu dolazi u pitanje sigurnost hrane animalnog porijekla.
Smatra da pod hitno treba riješiti slijedeće:
Vratiti označavanje životinja na proračun.
Sufinansirati umjetno osjemenjavanje iz proračuna na nivou države.
Osigurati sredstva u proračunu za naređene mjere suzbijanja i iskorjenjivanja zaraznih i parazitarnih bolesti.
Ne treba izostaviti ni to da je uz rad u struci na terenu, Dragutin je sudjelovao i u donošenju Zakona o veterinarstvu FBiH, kao zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH u dva mandata od 1996. do 2000. godine., međutim, kako kaže, napustio je politiku kako ne bi zapostavio veterinu, smatrajući da radom u struci može puno više dati i na taj način više doprinijeti široj društvenoj zajednici.
Epizode koje ne spominje
Stoga i ne čudi što je i na koncu osmog desetljeća još uvijek radno aktivan. Premda ga je u jednom momentu, veterina, skoro i koštala života kada je liječeći stoku jako obolio od bruceloze, dok je u drugom ostao bez polovine prsta pri markiranju bikova, ali te i slične epizode s terena nam nije ni spomenuo u razgovoru, no saznali smo ih iz drugih izvora.
Unatoč svemu, naš sugovornik kaže da uživa u poslu, nešto se i zaradi i da mu baš ništa nije teško, a time se, čini se, malo tko danas može pohvaliti. Navodi da je posebno ponosan na svojih četvero djece i desetero unučadi, kao i na suprugu Ljubicu koja mu je cijeli život najveća podrška u svemu, kao i u životnom pozivu-veterini, piše agroklub.ba
www.tomislavnews.com
