Nedjelja je, dan Gospodnji, dan za molitvu odmor i ljepotu! A prekrasan proljetni sunčan dan, miris procvalog poljskog cvijeća vuče me iz kuće. A kuda? Od svih mogućih cesta ipak je jedna najdraža, cesta koja vodi rodnom kraju.
Znam da me nitko neće dočekati, već odavno nema nikoga u selu, ali tu je moj rodni prag, livada moga djetinjstva po kojoj sam trčala bosonoga, brala cvijeće i slušala cvrkut ptica.Tu je sunce koje će me opet pomilovati svojim toplim zrakama, dok vjetrić lagano sa Zavelima i Tušnice nosi miris proljeća.
I dočeka mene moje selo kao i uvijek, samo i pusto i kao da mi se smiješi , zagrli me svojim zelenim livadama i urušenim kućama. Krenem kroz selo, a ono kao da mi priča umjesto svojih stanovnika. Gledam zatvorena vrata, zastrte prozore komadima šarene zavjese, zarasle puteljke i ulaze. Zamišljam djecu u dvorištima kako su se nekad veselo igrala i smijala. Bože, gdje su sada ta djeca, sada već odrasli i stari ljudi? Sjete li se ikada svoga sela malog ili im je tamo u svijetu ljepše nego ovdje? Kako su se osjećali dok su napuštali svoje selo, zadnji put prelazili preko rodnog praga i odlazili u tuđinu ostavljajući sve ono što su krvavo stvarali i branili? Koliko je samo znoja proliveno dok su klesali kamen praveći kuće za svoje obitelji? Koliko samo žuljavih ruku dok su iskrčili sve livade i vrtle ozidali za svoje ovce i krave. Koliko je suza proliveno za okrenutim leđima najdražih koji odlaze s jednim koferom u potrazi za boljim životom…O tugo moja, tuđino moja i njihova!
I tako sve do jednog dana kad se i zadnja vrata zatvore. A kako se osjeća selo kad napuste ga ljudi, ima li ono dušu, boli li selo srce? Kome se zelene livade kad nema kosca da ih pokosi? Kome cvijeta cvijeće kad nema ruke koja će ga brati? Koga čeka bunar pun vode kad nema žednih usta da ih napoji?
Ali moje selo malo, moji Ćalušići, a u duvanjskog općini, stoje ponosno i dalje čekaju i čekat će svoje Ćalušiće da svrate na livade svoga djetinjstva. A dotad kome krivo, kome pravo…ja i moje selo volimo se javno!
KAKO I NE BI, POGLEDAJTE TU MILINU!
www.tomislavnews.com / Tekst i foto : Kristina Tadić
