Odredili ste za subotnji ručak juhu od junetine, ali što još, što za glavno jelo? Predlažemo božanstvenu pitu zeljanicu ili sirnicu iz pećnice ili još bolje ispod sača, peke. Nekima je to desert, ali u duvanjskom kraju to je “najglavnije” jelo bez mesa.
Koliko ste puta, nakon doručka, odmah pomislili što danas za ručak? Problem je to svih domaćica, a nerijetko i domaćina, ovisno tko je zadužen za kuhanje.
Stavili ste komad junetine da se kuha za juhu, to uvijek dobro dođe, iako se Duvnjaci često šale kako je juha dobra samo kad ste prehlađeni! Uz juhu i kuhano meso, što još, problem je posebno ako će za stolom biti mladi i djeca. A pitu svatko voli: zeljanicu, sirnicu, kumpiraču, tikvenjaču…, a burek je nešto drugo, posebno, on je pitac!
U Hercegovini, ali i većem dijelu Hrvatske, nema tradicije u spravljanju pita. Po tomu je poznata Bosna. Iako je duvanjski kraj smješten negdje na tromeđi: Bosna-Hercegovina-Dalmacija(Hrvatska), ovdje su pite svih vrsta, zauzimale i još uvijek zauzimaju počasno mjesto među narodnim jelima: uz uštipke(ušćipke), pršut i sir. Bilo koje slavlje, od krštenja do vjenčanja, ne može se zamisliti bez pite. Pite su danas u duvanjskoj kuhinji i svakodnevno jelo, ali za razliku od nekada kada je bila glavno (često i jedino!) jelo za ručak, sada je češće desert!
Zeljanica se najčešće pripremala u proljeće i ljeto, kada je bilo divljeg zelja (škripavca) , a u tom bi prispila blitva i španjak. Doduše, zeljanica se sada može spravljati i u sred zime, ali od blitve i špinata zamrznutih ili iz staklenika, a ima ih sada i na području Tomislavgrada.
Evo moga, tisuću puta isprobanog, recepta početnicama-početnicima u kuhanju, za slasnu zeljanicu dovoljnu za 4 gladne osobe:
Tijesto: 250 grama brašna, velika žlica ulja, mala octa, 1,5 dcl mlake vode (bolje hladnije, nego vruće), i samo malo soli.
Sve to dobro rukom umiješati, ne smije bit tvrdo, malo dodavati vode ili brašna, dok ne postane žitko, dok se počne odvajati od prstiju( ne lijepi se za prste!)
Tijesto podijeliti na 4 jednaka dijela (loptice) i staviti da se sjedini, da odstoji posuto brašnom najmanje sat vremena prije razvijanja.
Nadjev: ½ kg od korijena očišćenog (samo list)zelja, blitve ili špinata (španjaka); ½ kg svježeg sira, 50 grama kajmaka, 4 jaja, sol. Sve to dobro umiješati.
Tijesto se može razvući, razviti u juku (jufku) rukama ili oklagijom. Ako se razvlači rukama, prstima, tada se ne mora dijeliti i treba više ulja, ali ja radije tijesto razvijem oklagijom (drveni valjak, specijalno izrađen za razvijanje tijesta).
Razvija se jedan po jedan dio tijesta u juke (jufke)do 70 cm duljine i 15-tak širine, ali što je moguće tanje ( da bude k’o ćat-papirić za cigarete!) i stavlja na čist bijeli stolnjak-platno. Zatim se uzima juka po juka i puni nadjevom, ravnomjerno po cijeloj površini juke, razvaljanog tijesta. Umota se, savije prva u kolo i stavi na sredinu, samo malo uljem podmazane tepsije, a potom i ostale tri se, napunjene, zamotavaju oko kola u tepsiji (ovo ako je tepsija, a ako je pleh, dakle četvrtasti, tada se svaka napunjena juka reže na dvoje i slaže u pleh!). Na pitu se zatim, prije stavljanja u pećnicu, nareže oko 60 grama maslaca.
Stavi se u pećnicu (rernu) zagrijanu na 250 stupnjeva, kad malo porumeni smanji se na 180 stupnjeva i peče oko pola sata. Eh, još tko ima mogućnosti zeljanicu peći pod sačem (pekom), ali, takvi su rijetki!
Kada se izvadi iz pećnici (ili ispod sača), pokrije se čistom salvetom- kuhinjskom krpom i ostavi pet minuta da se ohladi, da „dane“, taman dok se pojede juha, potom izreže na osam dijelova i servira na plitke tanjure.
Ako netko od ukućana voli sirnicu, postupak je isti, samo umjesto zelja, stavite sir (a može i sirovi, rendani ili kuhani stučeni krumpir.). Najbolje je pola tepsije zeljanica, a pola sirnica, ta “neće se pobit!”
Uz to se preporuča domaća kiselina ili jogurt. Bilo vam uslast, a jest, s ovim pitama nikada ne možete pogriješiti!
www.tomislavnews.com/Jelena J.
