Ana i Emma, dobro nam došle!
Kad se na stanici Obiralovka, 23 kilometra udaljenoj od ruske prijestolnice, Tolstojeva Ana Karenjina bacila pod vlak, odbacivši pritom malu crvenu torbu, svima se učinilo da je došao kraj jednoj od najdojmljivijih ljubavnih priča 19. stoljeća. No ona ima i nastavak!
Poslije Anina suludog čina, ako je vjerovati Fabriju (A zašto bismo i sumnjali!), Vronski, njezin žuđeni muškarac, sjeda u neki drugi vlak i odlazi u Srbiju. Domovinski rat samo što nije počeo, a on, grof Aleksej Kirilovič Vronski, pridružuje se Srbima kao ruski dobrovoljac. Anin duh neprestano lebdi nad njim i muči ga, a on sve to trpljenje osjeća više kao iskupljenje nego kao kaznu. Uslijedit će krvoproliće i pad Vukovara. Uvidjevši besmisao rušenja i stradanja, Vronski se, očajan, baca na minu, baš kao što se i Ana stotinjak godina ranije bacila na tračnice.
Dakle, umjetnost premošćuje sve, i stoljeća, i kilometre.
A Emma? Godina je 1857., a Bovaryjeva skandalizira francusku javnost kao malo tko dotad. „To je strašno, to je nemoralno!“, vrišti javnost, a Flaubert je, blago rečeno, zgranut. Kao da je Emmu on sam izmislio! „Moja Emma Bovary“, kaže braneći se, „pati i plače u dvadesetak sela Francuske.“ Godina je 2021. i sasvim je izgledno da u mnogim selima svijeta, baš kao i toga davnog ljeta u Francuskoj, plače poneka Emma.
I otad njih dvije, s rukom pod ruku, ne prestaju inspirirati umjetnike iz svijeta književnosti, slikarstva i filma. Primjerice, Greta Garbo, Keira Knightley i Mia Wasikowska samo su neke od glumica koje su na velikom platnu utjelovile Anu i Emmu.
A kako ih vide Monika Vukadin i Ljubica Džankić, naše darovite učenice, pogledajte ovdje, a uskoro i na zidu školskog hodnika koji malo-pomalo postaje sjajan izložbeni prostor, objavljeno je na web stranici Gimnazije Marka Marulića Tomislavgrad.
www.tomislavnews.com
