Brdo Ivovik, smješteno između Livna i Tomislavgrada, donedavno je bilo samo dio živopisnoga krajolika s kojeg puca prelijep pogled na Livno i prostrano Livanjsko polje na zapadu, na bosanske i hercegovačke planine na sjeveru i istoku, te na obližnju Hrvatsku na jugu.
Njegovi kamenjarski pašnjaci prošarani niskim raslinjem i šumovitim vrtačama, kojima su nekad lunjale ovce i krave, bili su važni samo mještanima nedalekog livanjskog sela Zagoričana, jer im je to djedovina koja se prenosi s koljena na koljeno. A onda, početkom 21. stoljeća, Ivovik je zapeo za oko poduzetnicima koji su shvatili da bi se na njegovim vjetrovitim uzvisinama mogao sagraditi vjetropark i proizvoditi tzv. čista električna energija. I tako je počela, nazovimo je, „operacija Ivovik“.
Piše Žarko Ivković
U siječnju 2006. na brdo je postavljen mjerni stup da bi se izmjerio potencijal vjetra, a šesnaest i pol godina poslije, u srpnju ove godine, područje Ivovika zaposjeli su teški građevinski strojevi i kamioni. U ovih pet mjeseci kroz strme livade probijene su pristupne ceste, u podnožju brda iskopani i betonirani temelji za vjetroturbine, razvučeni kabeli, iz Kine dovezeni prvi stupovi visoki 100 metara, lopatice promjera 136 metara, dijelovi turbina… Gradi se punom parom! Lokalni političari euforično ponavljaju da je riječ o megaprojektu koji će donijeti veliku korist Hercegbosanskoj županiji (HBŽ), prostorno najvećoj županiji u Bosni i Hercegovini. Kad se dovrši sredinom sljedeće godine, vjetropark Ivovik – sa svojom instaliranom snagom od 84 MW i svojih 20 vjetroturbina – bit će najveći vjetropark u BiH i dosad najveća investicija u obnovljive izvore energije u toj državi. Kažu da će godišnje proizvoditi 260 GWh električne energije i da kineski investitori u taj projekt ulažu 133 milijuna eura (o kineskim investitorima malo poslije).
No u sjeni velikih brojki i optimističnih najava, daleko od očiju javnosti, događa se prava drama u središtu koje su se, ni krivi ni dužni, našli obični, mali ljudi s početka ove priče. Riječ je o vlasnicima zemljišta na kojima upravo niče vjetropark, a koji tvrde da na svojim parcelama nisu dopustili nikakve radove niti je itko od njih tražio dopuštenje.
– U šoku smo ljetos gledali kako nam rampom priječe ulazak na naše posjede, kako strojevi uništavaju naše zemljište. Nismo mogli vjerovati da se to događa. Kako netko bez pitanja može ući na privatni posjed, zapravo ga oteti i devastirati!? – pitaju se ogorčeni ljudi, koji se ne žele eksponirati, ali su odlučni vratiti svoju otetu imovinu.
Što se zapravo dogodilo? Je li investitor bespravno uzurpirao njihove parcele? Da bismo odgovorili na ta pitanja, moramo se vratiti u siječanj 2006. Tada je, naime, tvrtka VE Ivovik d.o.o. iz Livna, koju je osnovao livanjski poduzetnik Ivica Matković, počela mjeriti vjetropotencijal na području brda Ivovik, a u srpnju 2008. s Ministarstvom gospodarstva HBŽ-a potpisala ugovor o koncesiji za gradnju vjetroparka i proizvodnju električne energije. Potpisnici su Josip Barać, koji je tada imao funkciju predsjednika uprave te tvrtke, i tadašnji županijski ministar gospodarstva Vlatko Zrilić. Predsjednik županijske Vlade u to je vrijeme bio liječnik Nediljko Rimac (HDZ 1990.). Koncesija je dana na 30 godina s mogućnošću produljenja, a koncesionar se obvezao da će koncesoru (HBŽ-u) godišnje isplaćivati 1,5 posto ukupnog prihoda od prodane električne energije. Procjenjuje se da je riječ o pola milijuna konvertibilnih maraka, odnosno o otprilike 250 tisuća eura. Koliko će zarađivati investitor, nije poznato, ali zasigurno je riječ o milijunima.
Za našu priču važno je spomenuti još jedan detalj iz tog ugovora: VE Ivovik obvezao se također da će prije gradnje vjetroparka riješiti imovinsko-pravne odnose s vlasnicima zemljišta te snositi sve troškove toga postupka. Dakle, ne Županija, nego koncesionar.
U veljači 2011. tvrtka sklapa ugovor i s općinom Tomislavgrad, jer vjetropark obuhvaća i dio njezina teritorija, a u ime Tomislavgrada potpisuje ga načelnik Ivan Vukadin, nekoć uspješni član HDZ-a BiH, a danas, nakon razlaza s Draganom Čovićem, istaknuti čelnik Hrvatskog nacionalnog pomaka i predsjednik Vlade HBŽ-a. Međutim, zbog nedostatka dokumentacije i sporog procesa izdavanja dozvola, projekt Ivovik bio je u zastoju do 2014. godine, a tada se u priču uključuju kineski ulagači. Neupućenog čitatelja ne bismo htjeli opteretiti prevelikom količinom podataka, ali ovdje moramo spomenuti da je u međuvremenu poduzetnik Ivica Matković dobivenu koncesiju prenio na svog brata Stjepana, koji je do 2012. bio ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u Vladi HBŽ-a!? No kako je Stjepan 2015. preminuo, koncesiju su naslijedila njegova djeca, a ona će je prodati kineskim kompanijama navodno za 8 milijuna konvertibilnih maraka (otprilike 4 milijuna eura).
Tvrtka VE Ivovik tada mijenja i sjedište (Sarajevo umjesto Livna), a u Registru poslovnih subjekata Bosne i Hercegovine kao osnivači bit će navedeni Ekrem Nanić te kineske kompanije CNTIC Capital CO. Limited i Sinohydro Holding Limited. U rujnu ove godine događa se novi prijenos udjela pa vlasnička struktura tvrtke VE Ivovik iz Sarajeva sada izgleda ovako: Ivovik Wind Power iz Luxembourga 51 posto, CNTIC Capital iz Hong Konga 39 posto, Ekrem Nanić iz Banje Luke 10 posto. Tko doista stoji iza tih kompanija i o kakvom je kapitalu riječ, javnosti je posve nepoznato.
Ipak, to nije spriječilo nekolicinu vlasnika zemljišta da se sučele s tvrtkom VE Ivovik. Čim su počeli radovi, koje izvode China National Technical Import & Export Corporation i Powerchina Resources LTD, angažirali su livanjskog odvjetnika Pericu Babića te Općinskom sudu u Livnu podnijeli tužbu zbog ometanja posjeda.
– Da, u ime nekoliko mještana Zagoričana podnio sam još u srpnju 2022. tužbu protiv investitora za smetanje posjeda, jer im je investitor bez osnova i protupravno, čak mimo projekta, zaposjeo parcele odnosno njihov posjed. Za to postoje dokazi, koji će se provesti na sudu – kaže nam Babić. Pripremno ročište u tom predmetu već je održano ovih dana.
Na njegovu tužbu, dakako, stigao je odgovor odvjetnika Slavena Jukića, zastupnika tvrtke VE Ivovik, koji u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tvrdeći da su tužitelji „izgubili posjed“ jer nisu sudjelovali „u postupku harmonizacije zemljišnjih knjiga i uspostave katastra novog premjera“, pa je na „spornim“ parcelama sada upisana Hercegbosanska županija, odnosno županijsko Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva. Ministar Božo Perić potvrdio nam je da je to Ministarstvo „nositelj prava“ na spomenutim parcelama.
Ovdje je važno naglasiti kako vlasnici zemljišta koji su tužili VE Ivovik tvrde da nisu ni mogli sudjelovati u novom premjeru zemljišta i „harmonizaciji zemljišnih knjiga“ jer ih nitko o tome nije obavijestio. Stoga smo objašnjenje te krajnje neobične situacije zatražili od Službe za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar nekretnina grada Livna.
U opširnom odgovoru te službe kaže se kako je livanjsko Gradsko vijeće 2018. imenovalo Povjerenstvo za izlaganje podataka izmjere i katastarskog klasiranja zemljišta za katastarsku općinu Dobro (kojoj pripadaju spomenute parcele) te da je javnim oglasom, objavljenim na oglasnoj ploči i web-stranici grada Livna te u većem broju službenih glasila i medija, uključujući i lokalne radijske postaje, pozvalo „sve pravne i fizičke osobe koje imaju pravnog interesa na nekretninama u k.o. Dobro… da dođu u radne prostorije Povjerenstva radi davanja potrebnih podataka o nekretninama, kao i da sa sobom ponesu sve pismene isprave koje služe za dokazivanje prava na nekretninama“. No kako se građani nisu odazvali (jer nisu znali da trebaju), na „spornom lokalitetu“ nisu utvrđeni vlasnici parcela, pa postupak uspostave zemljišnoknjižnog uloška nije završen. Stoga su te nekretnine evidentirane kao šumsko zemljište u državnom vlasništvu, a na zahtjev županijskog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, kao korisnik upisana je Hercegbosanska županija. Sve to, tvrdi se, provedeno je u skladu sa zakonom, a prema mišljenju Federalne uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove u Sarajevu, nije bilo značajnijih nepravilnosti i propusta.
No vlasnici parcela ne misle da je sve provedeno bez nepravilnosti i propusta. Smatraju da je Povjerenstvo svim zainteresiranim građanima trebalo poslati pozive na kućnu adresu, a i bez ikakvih problema moglo je doći do podataka o većini vlasnika temeljem katastarskih podataka iz starog premjera i podataka iz zemljišnih knjiga u gruntovnici. Osim toga, pitaju se, kako Povjerenstvu nije bilo neobično da vlasnici ne prijavljuju podatke i ne iskazuju interes za svoju zemlju kad je iz katastarskih podataka i zemljišnih knjiga vidljivo da je riječ većinom o privatnom zemljištu, a i notorna je činjenica da je većina zemlje na tom području u privatnom vlasništvu. Zar je Povjerenstvo smatralo, čude se, da su svi prijašnji vlasnici umrli ili nestali, a da za sobom nisu imali nijednog nasljednika!? Ili je pak, pitaju se, u pozadini pogodovanje koncesionaru, koji nije riješio imovinsko-pravne odnose s vlasnicima zemljišta na kojemu gradi vjetropark.
Tko je dopustio investitoru da počne radove iako nisu riješeni imovinsko-pravi odnosi, upitali smo županijsku ministricu gospodarstva Dijanu Puzigaću, no odgovor nismo dobili. Ali logično je pretpostaviti da je to učinilo baš njezino ministarstvo, uz blagoslov premijera Vukadina. S time nije upoznat ni dipl. inž. strojarstva Ivan Dolić, stručni savjetnik-suradnik za energiju u Ministarstvu gospodarstva HBŽ-a, koji ne samo da žestoko kritizira način na koji je dodijeljena koncesija poduzeću VE Ivovik nego smatra da je njezinom preprodajom prekršen i Zakon o koncesijama.
– Da bi nešto moglo biti predmet koncesije, prvo treba imati prostorni plan (a prostornog plana nema ni sada), mora se proglasiti javni gospodarski interes, objaviti javni natječaj, provesti postupak izvlaštenja i nakon toga s potencijalnim koncesionarima potpisati ugovor, a ne bespravno uzurpirati tuđu imovinu – jasan je Dolić, kojeg pitamo je li dao svoje stručno mišljenje o dodjeli koncesije za vjetropark Ivovik.
– Nisam iako po službenoj dužnosti svaki zahtjev koji se odnosi na energiju treba prvo proći kroz moj ured, odnosno meni biti dostavljen na uvid. Mi imamo i sektor za energiju koji se svjesno zaobilazi – otkriva Dolić i ističe kako je žalosno što se ne gledaju u prvom redu gospodarski razlozi i korist građana, a ne, kao što je sada slučaj, „da od naše zemlje i zauzetog prostora korist imaju samo strani investitori“.
– Da se proizvodi električna energija za druge, a ne za našu zajednicu, izjavio je i sam predsjednik Vlade HBŽ-a Ivan Vukadin – podsjeća Dolić na nedavni Vukadinov intervju televiziji BHRT1 u kojem je, na pitanje koju će korist kućanstva u HBŽ-u imati od vjetroelektrana, kazao: „Kad govorimo o električnoj energiji i koliko će domaćinstava biti opskrbljeno, to je ovog trenutka nemoguće reći, jer elektroenergetski sustav ne funkcionira na takav način. Električna energija je burzovna roba i vi možete dobiti struju iz Njemačke i prodati je u Austriju ili Švicarsku. Važno je da se struja proizvede, proda i naplati, a onda je benefit zagarantiran.“
– Prije desetak godina – napominje Dolić – prihod od svih koncesija koje je potpisalo županijsko Ministarstvo gospodarstva iznosio je 80-ak tisuća KM. Kad investitori sagrade vjetropark na Ivoviku, dužni su koncesoru Hercegbosanskoj županiji plaćati 1,5 posto ostvarene dobiti. A što ako koncesionar napravi obračun da zbog slabog vjetra nije ostvario dobit? Pojeo vuk magarca – kaže Dolić i naglašava kako su „svi ugovori sastavljeni prema željama koncesionara, mimo Ustava i zakona u BiH, zakona o državnom i privatnom vlasništvu, bez poštovanja Zakona o izvlaštenju“.
– Prihod od vjetroelektrana Jelovača i Mesihovina, koje su sagrađene na području Tomislavgrada i već proizvode električnu energiju, iznosi samo 150 odnosno 180 tisuća KM, pa se čovjek upita za koga se rade te silne vjetroelektrane – zaključuje Dolić.
Zanimljivo je da je, uz ta dva vjetroparka pokraj Tomislavgrada, Ivovik već treći vjetropark u Hercegbosanskoj županiji, od njih ukupno četiri u BiH (četvrti je sagrađen pokraj Mostara). Unatoč tom prividnom investicijskom ciklusu, ta županija, u sastavu koje su Livno, Tomislavgrad, Kupres, Glamoč, Drvar i Bosansko Grahovo, jedna je od najsiromašnijih u BiH i jedna od najpogođenijih iseljavanjem stanovništva. Hoće li vratiti barem oduzeto zemljište ljudima koji je još nisu napustili?
NAPOMENA: Članak je objavljen uz dopuštenje Večernjeg lista
www.tomislavnews.com/VL
