Tako su sredinom prošlog stoljeća pjevale mlade duvanjske žene, napose one iz Mandina Sela, jer je trebalo na ljetnoj vrućini kupiti sijeno na livadama…
Ostala ja , zato, u narodnom sjećanju pjesma mladoseljske mlade („mlada“ je u duvanjskom kraju mladenka i žena koju tako zovu kad se uda, dok ne dođe mlađa mlada u selo!):
Boga moli mladoseljska mlada:
„Ne daj , Bože, lita bez diteta!
Kolike su Manduše i Uža,
kako ću ih pokupiti tužna…“
Manduše I Uža su prostrane livade na Duvanjskom polju, koje bi kosci kosili kosama (ručno) i po desetak dana, a kupelice su grabljama kupile za njima pokošenu travu – sijeno, koje je padala, slagalo se u otkose, skupljalo se u suru, naviljčilo u naviljke, dilo-sadivalo u plaste, pa nakon nekoliko dana s plasta se prebacivalo na konjska kola i tako dovozilo u pred pojate, a potom ubacivalo u pojate i zimi, kad blago-stoga, ne može napolju na pašu, sijeno se iz pojata u krošnjama i sepetima donosilo u štalu i polagalo stoci u jasle.
A zašto mlada moli da preko ljeta rodi dijete? Zato jer je dijete trebalo svako malo podojiti, čuvati i majka je ostajala kod kuće, nije išla na livade. Nije joj ni u kući bilo lako, ali kućno, nevidljivi poslovi, nisu se smatrali nekom teškom niti vrijednom rađom.
Bio je to težak i naporan posao koji su radili naši stari, ali s pjesmom molitvom na usnama i danas, kada se s nostalgijom sjećamo tih vremena, čini nam se da su bila ljepša. Samo nam se čini, a vjerojatno su bila teška i preteška, ali nije se znalo za bolje, za lakše, a ako se i znalo, i čulo, nije se moglo. Ali da se živjelo nekako zdravije i veselije, jest, ili nam se i to samo čini?!
Danas se sve to zgodno pokosi, pokupi i dotjera u pojate, iako bez pjesme, bez veselja, tišinu proparaju samo ptice nebeske i jaki motori strojeva, a vidi se to i na ovim fotografijama za dobro jutro s Duvanjskoga polja, na kraju mjeseca lipnja, 2016. Neke crno bijele, neke u bojama, kao i život, uostalom!
www.tomislavnews.com/ Foto: Vinko Ljubas
