Kosidba livada na Duvanjskom polju je u tijeku, danas je to puno lakše i brže nego prije pedesetak godina kada se kosilo kosom, ručno…
Danas se upale kosilice, moćni strojevi, brzo pokose, pobalaju i čini se najteže balice ubaciti na kamion, a potom ih zbaciti i složiti u pojate.
Nekada je po deset kosaca kosama kosilo jedne livade, gledalo se pokositi ih za jedan dan, pa od površine livade ovisilo je koliko će je kosaca kositi. Za koscima bi išle kupelice koje bi ratilom, prvo vilama skupljale otkose u sure, pa kupile grabljama, a potom se sura skupljala u naviljke, naviljci na drvenim kolcima prenosili na jedno mjesto, pa “sadivo” plast. Nakon nekoliko dana sijeno (plasti) se na gumenim kolima, a već 70-tih godina prošlog stoljeća i traktorima, prevozilo do kuća, pa se “uvaljivalo” u pojate. Najteže je bilo onomu koga dođe red biti u pojati i razbacivati sijeno po njoj, jer praši, a obično se to radilo po velikim vrućinama kakva je i danas kada obitelj Tomić iz Brišnika kupi balice s Dola. No, treba se malo i uznojiti kako bi blagu-kravama osigurali zimnicu.
Ali, kako rekosmo, nije lako ni danas po ovoj vrućini upravljati strojevima : kositi kosilicama, kupiti sijeno kupilicama, izbalirati, niti bacati balice na kamione, pa ih zbacivati i slagati u pojati, ali je neusporedivo lakše nego prije, recimo, pedesetak godina.
Paradoks je da su prije pedesetak godina sve livade na Duvanjskom polju bile pokošene, a danas, kada se većina poljodjelskih poslova radi strojevima-malo ih je. I livada pokošenih i njiva obrađenih!
www.tomislavnews.com/ Foto : Antonija Tomić
