Došlo je proljeće, danas je lijep sunčan dan, a još je nedjelja, pa smo jedva dočekali krenuti u šetnju: na planine, brda, polje, gradom, šumom, gajem…
Većina onih iz grada, Tomislavgrada, krenula je u Kologaj, šumoviti gaj iznad grada, s prekrasnim izvorom na izletištu Seget, prohodnim stazama, suncem i hladovinom, što god poželiš.
A s Rudina i iz gaja, kad dođete malo naviše prekrasan je pogled na grad, na dio Duvanjskog polja, na sela ispod planina. I ne zovu uzalud Duvnjaci svoj Kologaj plućima grada, jer se ovdje diše punim plućima u svako doba godine, a u proljeće, nakon duge zime, kada se osjeti bujanje prirode, niču prvi jaglaci i ljubičice, šetati gajem je milina.
Zato je danas bilo više šetača Kologajem, a neki su i vatru ložili, sigurno ne zato što im je bilo hladno, nego se roštiljalo. I neka, neka se guštalo, ali…
Kada se krene kući, kada se napušta mjesto gdje ste boravili, jeli, pili i vatru ložili, tada se vatra obvezno ugasi, a smeće pokupi u vrećice i ponese do prvoga kontejnera.
Ali ne, ovi šetači, izletnici, nedaleko od Staračkog doma, poviš majdena, pokupili su smeće i objesili ga na granu (za izložbe!), a vatra je ostala goreći?
I nema su tu što reći, svake godine ista priča, uzalud iz Stožera civilne zaštite upozorenja, uzalud naše stalne kritike, opomene, kad je netko bezobrazan, bezobrazan, pa bez ikakve potrebe zagađuje životnu sredinu i prijeti vatrom, zašto?
www.tomislavnews.com
