Četiri od 10 župa Duvanjskog dekanata smještene su u buškoblatski kraj, uključujući i Viničku župu, i, pretpostavljamo, da pokriva 1/3 Općine Tomislavgrad, što i nije važno, koliko je važno da se desetljećima ovaj, prirodnim ljepotama bogat kraj, sustavno zanemaruje od svih vlasti: i općinske, i županijske, i federalne, i državne…Mislimo i na državu Hrvatsku, u čijem je vlasništvu voda Buškog jezera(?!)
Ako je igdje primjenjiva ona o “vrzinom kolu”, onda je na ovome najviše iseljenom području ne samo duvanjskog kraja, nego, vjerojatno, cijele B i H. Naime, ljudi se iseljavaju desetljećima iz buškoblatskog kraja jer nemaju uvjeta za normalan život, a uvjeta nemaju jer vlasti razmišljaju kako se ne isplati ništa ulagati u ovaj kraj jer “ljudi se svakako iseljavaju, nema ljudi…”. Znate onu narodnu: “Momak pije jer ga cura neće, a cura ga neće jer pije!”
A vrzino kola znači kako se vrti i nikako ili vrlo teško iz njega izlazi. Sada bi trebalo pitati: tko je prvi počeo?
Za odgovor je kasno, a mi smo ovih dana, na poticaj pisma jedne čitateljice, obišli ovaj kraj i uvjerili se kako je buškoblatski kraj zanemaren: ukinuti su poštanski uredi, ambulante, a prostorije matičnih ureda u Prisoju i Kazagincu, koji još pomalo rade, na sve više sliče nego na općinsko vlasništvo (vidi fotografije!), prozori zakovani daskama, zakrpljeni najlonom…osnovne škole u ova dva mjesta kako tako funkcioniraju, iako je učenika svake godine manje. Sada ih je u devet razreda u Prisoju i Kazagincu nešto više od stotinjak, mještani u šali kažu da svaki učenik ima po jednog, svog učitelja, ali bolje i tako nego da ukinu i škole!
Ne briga mještane što je za zatvaranje poštanskog ureda i ambulante, te za trule bandere, odgovoran netko iznad općinske vlasti, oni drže odgovornim samo općinsku vlast, odnosno načelnika i ne vjeruju kako Općina nije u stanju pregovorima nešto uraditi, posebice kada je riječ o električnoj energiji koja se na području duvanjske općine “proizvodi” kao nigdje, spominjući i jezero i vjetro elektrane.
A stanje električne energije u kraju koji “proizvodi” električnu energiju (Ovo proizvodi je uvjetno, jer voda hidroakumulacije Buško jezero služi za hidroelektranu u Republici Hrvatskoj i godišnje proizvodi kilovate i kilovate, ne znamo količinu, električne energije) je ispod svake razine. Kažu Prisojani čim se naoblači nestane struje, a kako i neće kad su stupovi za elektro – mrežu “prapovijesni”, truli, sagnjili, kablovi najčešće nekako spetljani, vuku se po kamenju… (vidi fotografije!).
A dulje od četiri desetljeća Hrvatska elektroprivreda (HEP) plaća rentu Općini Tomislavgrad (doduše simboličnu!) za potopljeno zemljište i vodu Buškog jezera, a da su Bužani od toga novca vidjeli malo ili nimalo, kako prve godine tako i svih godina poslije, što se vidi po ulaganju u komunalnu infrastrukturu u buškoblatski kraj.
Iako nemamo namjeru ovaj put detaljnije i opširnije pisati o zanemarivanju buškoblatskog kraja (a pripremamo reportažu!), spomenimo još samo kako Prisojke govore da će ovoga proljeća posaditi cvijeće na putovima kroz Prisoje, jer je toliko rupa da negdje mogu nasuti zemlju i krumpire posaditi!
A sve ovo, ovakvu foto kritiku, nije zaslužio ovaj prelijepi kraj duvanjske općine i ne znamo koliko se vijećnici u OV Tomislavgrada i zastupnici u Županijskoj skupštini (ne znam ima li ih i koliko?!) zalažu, glasno prosvjeduju, protiv ovakvog stanja u svom kraju!?
A dobro je znati kako je ovaj kraj “dao” Republici Hrvatskoj dvojicu biskupa, nekoliko časnih sestara, dakle, više duhovnih zvanja, aktualnog jednog ministra, brojne uspješne poduzetnike ne samo u Hrvatskoj nego diljem svijeta, pa što se čeka u obnovi ovoga Bogom danog kraja za ulaganje, u obnovu, u infrastrukturu, pa će netko i u turizmu prepoznati ogromni potencijal.
Možda prestrogo sudimo o zanemarivanju buškoblatskog kraja, ali samo zato jer nas njegova neiskorištena ljepota boli, jer nam je na srcu!
www.tomislavnews.com
