Dvije djevojke Anna-Magdalena i Katharine, rođene su i žive u inozemstvu, a vezane su za duvanjski kraj, nedavno su bile u svadbi rođaka u duvanjskom selu. Evo kako su one doživjele i vidjele ljubavnu priču, koju su dramaturški prikazale u pet činova. Jako zanimljivo i lijepo pročitati i vidjeti!
Ovdje možete pročitati tekst i na njemačkom: DEUTSCHE VERSION
Mandino Selo, malo mjesto u Bosni i Hercegovini, danas je pozornica više svakidašnjeg, nego jedinstvenog doživljaja. Opet je vrijeme svatova. Nitko više nema pregleda o broju svatova u kojima je bio ovoga ljeta, ali mnogi u selu su ipak uzbuđeni. Danas je naime poseban dan: Mijo Vukadin, najstariji sin Tome i Ivanke, moj rođak – ne znam uopće kojeg koljena – ženi lijepu Ivonu koja ne samo da pokazuje svoju savršenu figuru u nedužnoj, bijeloj haljini, nego je na facebooku i svoje prezime Kelava u roku kraćem od 24 sata nakon vjenčanja promijenila u Vukadin. Ali polako, idemo od početka.
Prvi čin – prijem kod mladoženje
U rano popodne stiže sa svih strana mladoženjina rodbina i okuplja se u vrtu njegove roditeljske kuće. Mlade dame trude se da za vrijeme podešavanja poza za selfie visokim potpeticama svojih štikli, koje su naravno u skladu s haljinom, ne propadnu u travu. Starija generacija stoji u sjeni kuće s perfektno učvršćenim frizurama, na koje je potrošeno barem nekoliko sati i minimalno jedna doza spreja za kosu, i zabavlja se razgovarajući, dok njihova djeca pored očeva trče okolo noseći u rukama čaše s Karlovačkim pivom. Malo sakriveno pod tamnom šatorskom ceradom nagomilavaju se na drvenim stolovima pladnjevi s pršutom, burekom i kolačima. Mladoženja Mijo stoji okružen momcima koji su ispod svojih tamnih odijela uglavnom odjenuli šarene košulje, pjevaju glasno s harmonikašem i mašu velikim mandoseljskim barjakom. Sav ožaren Mijo diže u zrak drvenu čuturu s hrvatskim grbom, i nazdravlja glasno dok ga drugi tapšu po ramenu. Rodbina sa svih strana svijeta se okupila – pjevaja, jede i veseli se. Radosni i dobro zaliveni prijem je ovo – baš onakav kakav treba biti.
Drugi čin – prijem kod mlade
Uključuju se sva četiri žmigavca, maše se crven-bijelo-plavom zastavom kroz prozore auta, slijedi se kolona i bez prestanka se svira. Ide se do mladine roditeljske kuće, u Vojkoviće, mjesto koje je tako maleno da ga nema čak ni na Google Mapsu. Svečano okićena kuća uzdiže se pored postavljene buradi piva i nadvisuje šator, u kojem se, naravno, nalaze pladnjevi s pršutom, burekom i kolačima. Mijo je zamijenio čuturu za buket ljubičastih orhideja i čeka ispred kuće, dok harmonikaš svirajući, mami mladu nevjestu iz kuće. Ona je sa svojih 19 godina stvarno mlada, no zaljubljeni pogled kojega upućuje svome izabraniku čini je zrelijom. Mladi par pozdravlja se pristojnim poljupcem u obraze. U svečano kostimiranje zaljubljenih spada i dostojanstveno igranje uloga prije sklapanja braka. Opet se pjeva, jede i veseli se. Drvena čutura opet kruži od ruke do ruke.
Treći čin – sklapanje braka
Uključuju se sva četiri žmigavca, maše se crven-bijelo-plavom zastavom kroz prozore auta, slijedi se kolona i bez prestanka se svira na putu do crkve svetog Ante. Dok oni sentimentalniji već traže svoje maramice po džepovima, Ivona, sada u šlajeru, i njen Mijo, koračaju skupa do oltara. Zbor pogađa sve tonove (malo neuobičajeno za hrvatske crkvene pjesme u Hercegovini), na što čak i mladoženjin otac pušta nekoliko suza. Samo vjenčanje ne traje dugo, no iako riječi „Hoću“ ne odzvanjaju preglasno, a bračno obećanje bi moglo biti malo romantičnije, oni malo stidljivo, gledajući se zaljubljeno stavljaju jedno drugome prstenje i …. ljube se u obraze. Izgleda da u crkvi više nema pravoga ljubljenja. Kum Stipe svjestan svoje uloge, animira goste za aplauz, a pred crkvom drvena čutura kruži dalje.
Četvrti čin – vesela i bučna fešta
Svirajući u koloni gosti se upućuju do vjenčanog salona za 500 gostiju s bijelo dekoriranim stolovima. Najvažnije na ulazu u sali je dočepati se stola koji je dovoljno velik i udaljen od svirača, inače neće biti ništa od rodbinskog trača .
Konačno ljubljenje
Uobičajena muzička grupa u balkanskim svatovima sastoji se od četvorice muškaraca i pjevačice i već počinje sa svirkom. Večeras je naša fešta, večeras se Mijo ženi…. Smjelo, popraćeni bučnim aplaudiranjem, mladenci i kumovi, uključujući i drvenu čuturu, zauzimaju svečano mjesto za koje bi netko zlonamjeran mogao reći da je kičasto opremljeno. Prvi ples pripada mladencima i oni ga neočekivano suvereno odrađuju na parketu, isto kao i prvi pravi poljubac u javnosti – glavnu točku plesa.
Vjera, patriotizam i prepuni stolovi
Nakon zajedničkog očenaša čuju se prvi taktovi hrvatske himne. Automatski se uzdižu mnoge grudi i podižu glave, desna ruka sama od sebe kreće se u pravcu srca, a nakon četiri strofe posvećene najljepšoj našoj domovini zdjela s juhom mijenja pladanj s pršutom. Goveđa juha. Vegetarijanci u svatovima tako i tako gladuju. Juhu zamjenjuje meso, pa opet meso na velikim tanjurima i pladnjevima, tako da ponekada nedostaje mjesta za priloge i salatu od kupusa. Propustiti čorba u četiri sata ujutro je velika greška.
Svi marš na ples
Prije plesa valja sa rodicom, koja je naručila veliku čašu Jägermeistera, istu isprazniti, gasiti žeđ skupa s ujnom preko puta pomoću bijeloga gemišta, da bi se nakon toga nazdravljalo pivom s bratićem s desne strane. Usklik „Ajmo, ajmo!“ diže staro i mlado, vjenčano i osamljeno, rodbinski povezano i pijano – na plesnom podiju pravih balkanskih svatova svi skaču i svi jednako divlje vrte kolo, njišu kukovima u ritmu starih rokerskih pjesama i deru se zagrljeni prateći poznate šlagere. Ples u paru, s pravilnim brojem koraka, rijedak je poput vegetarijanske hrane ili ljubakanja prije braka. Drvena čutura njiše se bez sumnje s kumom na plesnom podiju.
Sve ima svoju cijenu
Ponoć je. Uz pratnju baklji dovozi se u salu troetažna svadbena torta praćena dramatičnom glazbom. Ivona prilikom rezanja torte ima ruku gore – u ovom (kao i u svakom drugom?) braku će dakle žena biti gazda. Gosti slaveći dovikuju i tom prilikom rado se penju na stolove i stolice, bučniji su od kumova i mladenaca koji izgovaraju zdravice i naiskap prazne čaše koje potom bacaju na pod. Dok konobari skupljaju staklo mladi par zauzima poziciju pored dvije velike košare. Počinje najvažniji dio za mladence – predavanje poklona. Predavanje novca zvuči ispravnije. Kuverta, napunjena ovisno o rodbinskoj vezi, stavlja se u košaru pored MIje, dok Ivona iz druge košare vadi zahvalnice s romantičnom fotografijom.
Dok oblaci opet ne budu ljubičasti
A sad? Cipele se guraju ispod stola da bi se moglo skakati i plesati s rodbinom čija imena se stalno zaboravljaju, igrati kolo s mladoženjom pazeći da se pritom ne zgazi na mladinu vjenčanicu. Važno je na vrijeme saslušati rodicu dok ona sanjari o neoženjenim muškarcima i možda ipak popiti barem jednu čašu vode i u kasno doba možda uhvatiti buket ili podvezicu. Skakanje, plesanje, nazdravljanje, tračanje. Svadbeno veselje traje do svitanja jutra. Ili još dulje.
Peti čin – dan poslije
Podne je, a šator pred kućom Mijinih roditelja opet se puni rodbinom. Pladnjevi s pršutom, burekom i janjetinom postavljeni su na stolove. Mali Ante donosi svakome tko treba pivo za oporavak. Poneka mamurna vegetarijanka danas dobiva posebnu grižnju savjesti pri gledanju mesa i pri pomisli na alkohol. Mi dakle ostajemo samo da bismo se oprostili od rodbine, pa tako čak uspijevamo ugledati mladence. Dok mlada još nosi jučerašnju dijademu, mladoženja jedva da uspijeva otvoriti oči. Izgleda da su sve uradili onako kako treba, samo kad ne bi bilo jedne jedine nedoumice: Ako se već u balkanskim svatovima od noći pravi dan, što onda biva od prve bračne noći?
Tekst: Anna-Magdalena Druško/ Foto: Katharine Vukadin, (c) photopraline/www.tomislavnews.com
NAPOMENA AUTORICE TEKSTA:Sve fotografije od svatova snimila je Katharine Vukadin i nalaze se na njezinoj stranici Photopraline. Puno Hvala
ujki Blagi i mami Mariji za pomoć kod pisanja teksta na hrvatskom jeziku.
TOMISLAVNEWS.COM ZAHVALJUJE OVIM DVJEMA DAROVITIM DJEVOJKAMA DUVANJSKOG PORIJEKLA KOJE SU NAM USTUPILE(KAŽU, VRLO RADO!) OVAJ NEOBIČNO ZANIMLJIV TEKST ZA OBJAVU!
