Vrijeme u duvanjskom kraju zadnjeg dana lipnja nekako je mutno, i vedro i oblačno, sunca malo ima, pa se skrije, ali je sparno…
POSLJEDNJI (O)SMIJEH
Čekao si me u starom gradu,
ispod našega starog jasena,
rekao si tvoga vršnjaka.
„Ja odlazim. Zauvijek.
Komu ćeš sada pisati pjesme?
Tko će sada biti tvoje nadahnuće,
tvoja draga budala koja se smije tvojim šalama?“
„ Nigdje ti ne odlaziš, a vidim – nestaje te!
Ostat ćeš zauvijek u mome srcu, jedan ožiljak više…manje!“
„Ponavljam : odlazim zauvijek!
Želim zadnji put nasmijati se tvojim šalama.
Reci : komu ćeš pisati pjesme kad ja odem?“
„Pa uvijek će se naći neka stara zaljubljena budala,
koja će misliti da njemu pišem pjesme!“
Nasmijao se glasno, osmijeh mu ostao na usnama.
Otišao je zauvijek. Jedan ožiljak više na srcu. (lj.)
www.tomislavnews.com
