Ko ovdje nauči plivati, ne boji se nijednoga mora!; Iz Imotskog masovno dolaze nakon posla, bliže je i sve puno jeftinije…Je li more precijenjeno ili je susjedova trava uvijek zelenija? Stvar je, dakako, osobne optike, ali da mi puno ne filozofiramo, recimo da nas je na ta razmišljanja potaknula informacija da ne tako daleko od mora postoji jezerska plaža (nije Modro jezero u Imotskom) koja se nominalno mirne duše može nazvati inozemnom destinacijom, sadrži dašak egzotike i tehnički nije – ruku na srce – puno lošija čak ni od “plaže nad plažama”, splitskih Bačvica!
Rečena plaža, osim što je duga i pješčana, čak i imenom zvuči pomalo “morski”: Marinovac na Buškom jezeru, općina Tomislavgrad. Dakle, bili smo na plaži koja je udaljena samo šezdesetak kilometara od Splita, no na koju će se malo tko iz Splita otići kupati jer “ne treba tražit kruha povrh pogače”.
No, zato će se stanovnici Aržana, najbližeg pograničnog mjesta u Imotskoj krajini, tamo otići bućnuti nakon naporna dana jer im je Buško jezero pet puta bliže od svih dičnih splitskih plaža, a rečeno osvježenje im je k tomu i znatno jeftinije…
Da Marinovac na Buškom jezeru (“put Tomislava”, uputila nas je jedna ljubazna djelatnica u minimarketu uz cestu) uopće nije za podcjenjivanje, uvjerili smo se sredinom ovog tjedna, dok se većina Dalmacije kuhala na gotovo 40 stupnjeva.
Onkraj granice, međutim, bilo je kudikamo ugodnije; čak je tijekom poslijepodneva naš novinarski blok zakratko orosila kiša!
Nema kafića
– Ma ovdje je lijepo, ali bilo bi dobro da ima kafić – svoje dojmove o plaži Marinovac sažimlju Ivana Gadža i Lucija Čulo, simpatične mlade djevojke iz Bukove Gore, mjesta blizu Tomislavgrada. Ipak, ono čega ne nedostaje na najpoznatijoj jezerskoj plaži Hercegovine su – zgodni frajeri, domeću one smijuljeći se.
Realno govoreći, na Marinovcu nema ničega, čak ni kanti za smeće, atroke spasilačke službe! Plaža na najvećem akumulacijskom jezeru u Europi inače izgleda nepreglednije od, primjerice, crnogorske obale u predjelu bokokotorskog fjorda, a jezero je nastalo 1970. godine potapanjem Buškog blata i doseže dubinu do petnaest metara.
Ono što je napravio čovjek, tijekom pola stoljeća (otada se jezero napučilo i brojnim ribljim vrstama) doradila je priroda; sprudovi koji obrubljuju plažu Marinovac, do koje treba doći jedva asfaltiranom šumskom stazom (uokolo je i usred ljeta puno sočne vegetacije), doimlju se prirodni, a nešto stabala i niskog raslinja raste čak i iz pijeska rečene plaže.
Nažalost, ta stabalca poslužila su (polu)savjesnim kupačima da ispod njih odlože plastične vrećice sa smećem, dok su oni nemarniji limenke, papire od sladoleda i drugo jednostavno pobacali po plaži i parkirališnom prostoru ispred nje…
Iako se na Marinovcu povremeno događaju sportski turniri, poput onoga u ragbiju, tamo doista nema ama baš ničega, i upravo je nevjerojatno da, primjerice, koncesijom nije riješeno komercijalno eksploatiranje tako lijepe plaže.
Nema kanti, nema beach-bara, ma nema ni hodača koji nude kuhani kukuruz, krafne, uštipke… Barem ih mi nismo zatekli za našeg posjeta. Nema ni gužve radnim danom, ni nekog provizornog koktel-šankića, ne čuje se glazba…
Sramota što ljudi za sobom ostave
Zapravo, da ne lažemo, čuje se; u folk-glazbi uživala je Adriana Ćurković, ali – iz vlastitog USB sticka u torbi.
Mlada mama Adriana rodom je Livanjka, udana u Kazaginac, mjesto koje ima privilegij biti najbliže plaži Marinovac na Buškom jezeru. Adriana je frizerka s kliznim radnim vremenom, no muževljevo je radno vrijeme nemilosrdno, i ne mogu ići na more onoliko često koliko bi željeli; suprug Zoran je, naime, policajac. Srećom, tu je jezerska plaža Marinovac…
– Kad imamo vremena, odemo u Brela, a za kupanje na brzinu tu je Buško jezero! Starije dijete tu je proplivalo, a i mlađe će; kažu mudri stari ljudi da tko u jezeru nauči plivat, ne treba se nijednog mora bojat! – zbori Adriana, negodujući zbog smeća koje je najveći nedostatak plaže Marinovac.
– To je sramota što sve ljudi za sobom ostave, pogotovo oni koji dolaze roštiljati. Ne, nema narkomanskih igala, ali bude razbijenih boca, čaša, kesa… Ma Bože sačuvaj! Nekad se mi mještani dogovorimo pa sami napravimo akciju čišćenja. I to je jedino što se poduzima za dobrobit plaže – napominje Adriana, koja se sjeća jedne godine i nekakvog caffe objekta na Marinovcu. Zašto ga više nema, i njoj je misterij.
Za kafićem (ne) žale rođaci Šarić: dvojica su, Ante i Boris, došli na kupanje iz Tribića udaljenog trideset kilometara, a Toni, također prezimenom Šarić, čak iz Frankfurta!
– Moji su roditelji iz Livna, ja u Njemačkoj studiram pravo, a sestrić Ante kriminalistiku. Prvi put sam na ovoj plaži – kazao nam je osmjehujući se na odlasku s nje “Nijemac” Toni. Kakvi su mu prvi dojmovi, pitamo ga.
– Odlični; čim sam došao, legao sam na pijesak i naspavao se – i dalje se osmjehujući kazao je Toni Šarić.
Zanimljiva ekipa na Marinovac je stigla iz okolice Tuzle, i to biciklima; riječ je o sudionicima jedanaestog biciklističkog maratona “Stazama bosanskih kraljeva” u ovogodišnjoj šestodnevnoj epizodi “Avantura tri jezera”.
Od tri jezera: Blidinja, Ramskog i Buškog, daleko najljepšu plažu ima potonje, smatra predsjednik biciklističkog kluba “Bike-tour Lukavac” i organizator rečenog maratona Nedim Zejnilović.
On je sa suprugom Hamidom imao i privilegij osvježiti se na rečenoj plaži.
– Cilj našeg maratona nije natjecanje, nego promoviranje ekologije i prirodnih ljepota Bosne i Hercegovine. Dnevno prevalimo biciklom i po stotinu kilometara, po osam sati bez prestanka vozimo i u tome neizmjerno uživamo! Bude nas do trideset sudionika, i to iz cijelog svijeta: Amerike, Slovenije, Australije, Švedske…
Najviše nas je, jasno, iz Lukovice, desetak kilometara udaljene od Tuzle – napominje razgovorljivi Nedim, pa se navraća na plažu Marinovac.
Možemo roštiljati i ‘divljati’
– Ovo je bez daljnjega, po meni, najljepša jezerska plaža koju smo posjetili. Ima ugođaj mora, nepregledna je, a neke daleke konture čak podsjećaju na otoke – pjesnički će “prvi biciklist Tuzle”, nastavljajući u istom tonu:
– Marinovac na Buškom jezeru prvi je među plažama, a po ljepoti i kao rezervat prirode prednjači Ramsko jezero. Ako je Una biser-rijeka, onda je biser-jezero ono Ramsko! – veselo zaključuje čelni čovjek biciklističkog maratona, ponosan što je s ostalim sudionicima u sklopu zadnjeg izdanja “odvalio” turu Ramsko jezero – Blidinje dugu 41 kilometar, i to s usponom preko Vran-planine.
Oni koji biraju manje ekstremnu, ali više razuzdanu zabavu su, pak, Tomislavgrađani Ante Gašpar i Josip Tabak. Gašpar je basist u bendu “Krivi smjer”, a Tabak povremeni model, trenutno zaposlen u Dublinu u Irskoj u poznatom trgovačkom lancu.
Osim istog rodnog grada i iste vode u koju su uronili tijekom našeg posjeta, Gašpar i Tabak imaju zajedničku i strast prema divljim plažnim zabavama. Kako na pustoj plaži Marinovac, gdje nema ni plažnog kafića, mogu doći na svoje?
– Ovo je jedno od rijetkih mjesta gdje se može bez zabrane palit vatra, roštiljat, divljat. E, toga na moru nema – vražje se smješkajući uglas vele momci iz Tomislavgrada na “mokrom i divljem” kupanju na Buškom jezeru, plaži Marinovac.
www.tomislavnews.com/Izvor: Slobodna Dalmacija
