Danas je u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u nebo, u Seonici, u Duvanjskom dekanatu, služeno svečano misno slavlje, koje je predvodio i propovijedao mons. Bože Radoš, rođen u toj župi, u Crvenicama, a sada varaždinski biskup.
Na početku svečanosti, po tradiciji, bila je procesija s kipom Djevice Marije na nebo uznesene. Župnik Župe Seonica, fra Vinko Kurevija poželio je biskupu dobrodošlicu, zahvalio na dolasku, a zahvalio je svim nazočnim svećenicima predvođenim duvanjskim gvardijanom, a posebnom svim vjernicima, hodočasnicima koji su u velikom broju stigli sa svih strana u ovo svetište, gdje je škrinja od zlata u kojoj se čuva zavjetna riječ Božja.
“Došao sam u ovo najdraže mjesto ne samo za mene nego i za većinu nas rođenih u duvanjskom kraju. Sjetio sam se onih crveničkih sedam mostova o kojima se pisalo u novinama i aktualnog Pelješkog mosta, danas upravo želim govoriti o mostu kao simbolu povezanosti, jer svi mi sanjamo o mostu preko kojega želimo prijeći iz ovoga života u vječni, u nebo. Ali ispod tog mosta je duboko more koje je simbol smrti. Preko toga Mosta (s velikim M) ide žena koja vodi do Isusa Krista, Marija je prva prešla preko toga mosta, ona je putokaz vjere i nade u vječnost, u nebo”, rekao je biskup Bože Radoš i dodao kako je Djevica Marija čisti izvor, potok koji mora teći dalje i nositi riječ Božju.
“Tko u sebi ima riječ Božju toga će Bog nositi dalje, jer je kršćanska radost ona koja dolazi iz čovjekove nutrine, iz duše. Bog je jedina radost našega života, onaj koji čini dobra djela. Čovjek koji zaboravi dobra djela Božja, u njemu nema prostora za radost. Zahvaljivanje i sjećanje ne dobra djela koja je Bog učinio unose radost u dušu. Čovjek koji je sam sebi najvažniji nikada nije sretan, a onaj koji stavi druge u središte svoja života postaje sretan, radostan. Radost je najveća u iščekivanju radosnog događaja, majka koja čeka rođenje djeteta zn a što je radost iščekivanja, večer iščekivanja Velike Gospe, Marijinog uznesenja na nebo, je veća radost nego samo Uznesenje, dolazak” rekao je u nadahnutoj propovijedi biskup Bože Radoš proširujući simboliku mosta i na prilazne ceste, bez kojih mosta ne bi imao pravoga smisla.
“Mi smo jedni drugima pristupne, povezne ceste prema Bogu, prema nebu. Ne možemo biti radosni ako radost ne poteče iz naše duše. Ako je izvor radosti u nama i ako ona poteče, ništa je ne može zaustaviti. I križ patnje je poveznica, to je taj most kojim ćemo prijeći u vječnost. Neka to bude čekanje radosti koju ćemo ponijeti danas s ovoga svetoga mjesta”, istaknuo je, među inim, biskup Bože Radoš u propovijedi na svečanoj svetoj misi u Seonici.
Svečano misno slavlje svojim pjevanjem uveličao je Župni zbor.
Nakon misnog slavlja, unatoč vrućini, uslijedilo je, po tradiciji, pučko slavlje i odlazak kod rodbine i prijatelja na užinu, na tjelesnu okrjepu. Neki su se krijepili i u vlastitoj režiji, jer će se miris janjećeg pečenja proširio cijelim selima Seoničke župe. A zaorit će se, vjerujemo i ganga, ta izvorna duvanjska pjesma.
ČINI SE NIŠTA OD ŠETNJE, NITI SE ČUJE GANGA, DANAS SU DRUGI OBIČAJI!
www.tomislavnews.com
