Od jutros smo u dvojbi pisati i ponovno proživljavati početak rata na Kupesu, u Tomislavgradu… i , shrvani sjećanjima, gotovo odustali. Ali…
Umjesto da mi, koji smo doživjeli i preživjeli sve ratne strahote ponovno u sjećanjima sve to proživljavamo i pišemo o tome, a snage je sve manje i sjećanja sve bolnija, progovore traume…, odlučili smo objaviti dijelove knjige povjesničara i autora nekoliko knjiga o hrvatskoj povijesti, Davora Marijana. Knjiga ima naziv „Bitka za Kupres 1992.“, jer je lakše, manje bolno pisati i čitati s kakvim takvim odmakom od izravnih, osobnih sjećanja i s odmakom vremena, a objektivnije, povijesno.
-Bitka za Kupres je jedna od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini. U strateškom pogledu za ostvarivanje srpskog plana okupacije cjelokupne Bosne i Hercegovine te velikog dijela Hrvatske, najvažnije područje je teritorij od Kupresa do Livna, jer ono predstavlja strategijsku vršnu točku na ratištu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje se u kontekstu srpskih ciljeva, ali i u odnosu na obranu teritorija Hrvatske, trebaju sagledati kao jedna cjelina.
Stanje prije bitke
S pripremama za obranu Kupresa, Hrvati su počeli u rujnu 1991. kada je osnovan krizni štab. Mjesec dana kasnije iz njegovog je sastava izdvojen Operativni štab TO, koji je radio tajno do izbijanja rata. Od dragovoljaca su potom osnovane postrojbe po hrvatskim selima i gradu, koje su u studenom 1991. prerasle u Kuprešku bojnu, jačine 569 vojnih obveznika.
Stanje u Kupresu jako se je pogoršalo u drugoj polovini ožujka 1992. Srbi su 22. i 23. ožujka iselili žene i djecu iz Kupresa u Šipovo, Banju Luku, Beograd i Vojvodinu. To je bio poziv i Hrvatima da učine isto. Tako su hrvatske žene i djeca iseljene u Zagreb, Trogir i Baško Polje.
Krajem ožujka 1992. godine, na hrvatskim graničnim etničkim područjima u BiH koncentrirale su se jače srpske snage, JNA, TO i četnici, dragovoljci iz drugih krajeva bivše Jugoslavije. U dijelu Kupreškog polja pod srpskim nadzorom počelo je prikupljanje snaga s osloncem na Šipovu, gdje je bilo središte 30. partizanske divizije.
Sukobljene snage
Sa jugo-srpske strane sudjelovalo je 6.000 vojnika, 3-4 topničke i minobacačke divizije, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Pred sam kraj ožujka, Srbi su ukopali u rajonima Ravnog, Blagaja i Donjeg Malovana. U Kupresu su sve društvene objekte stavili pod svoju kontrolu a na nekima su postavili strojnička i snajperska gnijezda. U Donjem su Malovanu postavili kontrolnu postaju na kojoj su zaustavljali, pretresali i pljačkali putnike. To je radio vod naoružanih ljudi sa vidljivim četničkim obilježjima, koji je došao sa strane.
Razmještaj srpskih snaga ugrožavao je u prvom redu Kupres i Livno prvenstveno zbog etničke izmiješanosti pa je zbog toga na pojedinim dijelovima općine crta obrane bila “nejasna”. Hrvati su predviđali kako će prvi udar biti upravo na Kupres radi stavljanja pod nadzor strateški važne Kupreške visoravni. U svrhu te zadaće već su kružile glasine kako je to “nužno radi sprječavanja prodora ZNG”.
Kupres je branila Kupreška bojna HVO-a, Teritorijalna obrana Tomislavgrad, 13. bojna HOS-a, satnija HOS-a iz Prozora, jedna bojna iz Posušja, jedna satnija iz Gruda i dobrovoljci iz Hrvatske, sveukupno njih 2.500 naoružani puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača, dok je dio Hrvatske vojske kupovao oružje i streljivo. Hrvatske su snage nadzirale Kupreška vrata i cestu Kupreška vrata – Bugojno.
Stanje je bilo potpuno zaoštreno i bilo kakav incident bi bio dostatan da izazove sukob. Hrvatska obavještajna saznanja o nazočnosti jačih oklopnih snaga (60-ak OT) protivnika u rajonu Ravnina, te na osnovu toga zaključak da se radi o pripremama upad u Kupreško polje dodatno su uzbunili Kupres i Tomislavgrad. Na sastanku u Tomislavgradu održanom 2. travnja radi obrambenih priprema doneseni su zaključci:
Mobiliziranje preostale postrojbe koje do sada nisu mobilizirane;
Bilo bi dobro da snage TO Posušje budu na glavnom pravcu djelovanja, na prvoj liniji obrane, kao i druge jače snage u dubini;
S obzirom na jačinu snaga neprijatelja na pravcu prema Kupreškom polju, nedovoljnu snagu TO Tomislavgrad bi trebalo brojčano i tehnički ojačati, posebno sa protuoklopnim sredstvima.
Tijek bitke
Dana 3. travnja, ujutro, oko 6:30, izbio je oružani sukob. Srpske snage s područja Donjeg Malovana otvorile su vatru po hrvatskim postrojbama na crti Rajkovača – Batoglav. Branitelji su odgovorili protunapadom, te do podne razbili protivnika u Donjem, a u Gornjem Malovanu ga okružili. Na području Cincara i Baljaka, Srbi su također razbijeni. Dobijene su i prve obavijesti o pokretima srpskih snaga na Ravninama. Na području Kupresa i prigradskih sela, Kupreška je bojna ušla u sukobe s jačim protivnikom. Njena tri minobacača 82 mm u rajonu Rastičeva teško su parirala postrojbama TO i JNA iz Blagaja.
Do kasno navečer, 4. travnja, Gornji Malovan je očišćen, a šumski put iz pravca Ravnina zapriječen i stavljen pod kontrolu. U Kupres je stigla ojačana satnija iz Bugojna i Uskoplja. Polovica je trebala ići u Zlosela, no većina se pokolebala i vratila u pravcu Bugojna, te ih je samo nekoliko ostalo u Zloselima. Druga je polovica, 55 vojnika posjela je širi rajon Kupreških vrata. Od jutra je počelo djelovanje srpskog topništva. Obavještajni podaci su govorili kako je u Blagaj pristigo veći broj srpskih vojnika, a kasno navečer dobijen je podatak o pokretima okolpništva iz Banja Luke prema Šipovu. Tijekom dana zabilježena su dva izvidnička djelovanja zrakoplovstva JNA. Crta obrane prema Blagaju nije se mogla ozdržati. Pritisak je bio prejak, a topnička potpora iz rajona Šujice nedjelotvorna. Satnija Zlosela se povukla iz Rastičeva u rajon Zlosela. Iz voda Rastičevo dio pokolebanih ljudi povlači se za Bugojno, a 17 ih ostaje na novoj crti. Kasno na večer u Kupres stiže obećana pomoć, 80-tak boraca iz Posušja. Dio je raspoređen u Zloselima, a dio na Kupreškim vratima.
U nedjelju, 5. travnja, primijećena su srpska pojačanja na hodnji prema Kupresu. Iz donjeg Glamočkog polja preko sela Skucani prema Slovinu, otišla je skupina od dvadeset vozila, koja su vukla topnička oruđa. S područja sela Pribelja, krenulo je 17 tenkova prema Blagaju. Tijekom dana borbe su vođene uglavnom u gradu. Postrojbe Kupreške bojne pojačane s postrojbom bojne Zrinski, postupno su zauzimale grad. Oko 20 sati Srbi su zatražili pregovore, do kojih je potom došlo. Obvezali su se na prekid vatre i predaju oružja, od kojeg poslije nije bilo ništa. U biti su “kupovali” vrijeme. Jutro 6. travnja, donijelo je ledenu kišu i vijest o kretanju jače oklopne skupine kroz selo Suhovu prema Bilom Potoku i Zloselima. Bilo je to srpsko oklopništvo, koje je doveo pukovnik Slavko Lisica.
7. travnja 1992., u borbama za Kupres JNA je angažirala 30. pješačku diviziju, koju je vodio pukovnik Stanko Galić. Iz Knina za Kupres je krenuo pukovnik Slavko Lisica predvodeći ojačanu tenkovsku postrojbu iz oklopnog bataljuna u Sv. Roku. Ista je preko Glamoča i Šipova stigla u rajon Novog Sela na Kupreškom polju. Iz Novog Sela, na osnovu procjene snaga, Lisica je otišao u Knin po novu tenkovsku postrojbu, koju je vodio potpukovnik Aćimović. S tim je oklopništvom iz Kninskog i pješaštvom iz Banjalučkog korpusa JNA, Lisica ušao u Kupres.
Rješavanjem stanja u gradu i okolini, Srbi su stvorili uvjete za prenošenje težišta borbenih djelovanja na jug prema Šujici. Loše vrijeme i snijeg, koji je pao noću 9. na 10. travnja, olakšao je napad, koji su Srbi izveli ujutro 10. travnja u zahvatu prometnice Kupres – Malovan. Hrvatske snaga imale su crtu obrane na potezu od benzinske crpke u blizini Gornjeg Malovana do hotela Adria-ski i od prometnice prema selu Riliću. Kao i nekoliko dana ranije na potezu Blagaj – Kupres prevagu je uz čimbenik iznenađenja ponovno odnio 9. oklopni bataljon, kojem raspršeno hrvatsko oklopništvo nije moglo uspješno parirati. Nakon osam dana borbi rat se vratio u Gornji Malovan, ali ovaj put iz drugog smjera. Iznenađene, bez međusobne koordinacije, hrvatske postrojbe su se povukle s Kupreške visoravni. Većina je odstupila prema Šujici dok se jedan manji broj boraca povukao preko Malovanske poljane i Malovana na Cincar planinu. Pred njima je bilo višednevno lutanje po planinskom bespuću na putu prema području Livna.
Posljedice bitke
Bitka za Kupres u travnju 1992. jedan su od nekoliko istovremenih ratnih događaja u BiH, a dijelom i u Hrvatskoj, i koji su označili početak trećega sukoba, koji se u nepunu godinu dana dogodio na području bivše SFRJ. Pripremajući se da na prepad uzme Kupres, srpska JNA je i sama bila zatečena. Čimbenik, koji je odlučio sukob bio je upravo tenk, odnosno oklop. Na pravcu Šujica – Kupres, skromno hrvatsko oklopništvo bilo je dovoljno da poluči uspjeh u zauzimanju sela u zahvatu prometnice. No, sva silina udara srpskog oklopništva ispoljila se 6. i 7. travnja na potezu Blagaj – Zlosela – Kupres, a nekoliko dana kasnije i na pravcu Kupres – Gornji Malovan.
Na Kupreškoj visoravni se dogodilo sve ono što će karakterizirati rat u Bosni i Hercegovini. Panični bijeg civilnog stanovništva i njegovo zarobljavanje kao brz i efikasan način etničkog čišćenja. Spaljena sela i srušeni vjerski objekti u svrhu zatiranja spomena na kupreške Hrvate i Muslimane. S vojničke točke gledišta, Kupres je bio prva zahtjevna zadaća kako za HVO, tako i za VRS. Na njemu je postavljena dobitna formula srpske vojske. Do pobjede se dolazilo na gusjenicama i topništvu, koje je velikodušno ostavila JNA.
www.tomislavnews.com/Sažetak iz knjige “Bitka za Kupres 1992.” autora Davora Marijana
