Danas, na svetkovinu sv. Marka (25. travnja), po dugogodišnjoj tradiciji služi se sveta misa na groblju u Vrilu, u Župi Prisoje, pa je tako bilo i danas, a vrijeme idealno, sunčano, toplo, baš za kratke rukave.
Vjernika je, možda baš zbog lijepog vremena, ove godine na misi bilo više nego što ih je bilo prošlih godina, a svetu misu je predvodio župnik Župe Prisoje don Ivan Bebek. U nadahnutoj propovijedi don Ivan je ispričao zanimljive događaje iz života svetog Marke, pa i o tomu kako su moći svetog Marka spasile vjernike Klobuk u Hercegovini od teške bolesti, pa je sv. Marko i zaštitnik Klobuka.
Vjernici, djeca posebno, i nakon svete mise zadržali su se u Vrilu, na cvjetnim livadicama, na kamenju obraslom travom, pa je nama ovo bila ovo prigoda doznati i vidjeti i – napisat malo više o Vrilu.
Vrilo je na izvoru, vrilu gdje rijeke Šujica, ponornica, ponovno izvire, nakon što je nestane, ponire u Ponoru kod Kovača. Vriljani su se počeli raseljavati odavno, ali najviše iseljavanje je bilo u vrijeme izgradnje hidroakumulacije Buško jezero, kada su mnoge kuće i imanja potopljena.
Ipak u Vrilu još uvijek ima žitelja, a samo u dvije kuće u Vrilo ima jedanaestoro djece, što daje nadu kako bi ovo selo moglo oživjeti. Kažu kako imaju struju koja jedva da upali sijalice, a električni stupovi samo što se ne sruše, u jako lošem su stanju, pa je dobro, kažu mještani, da struje ima ikako.
U Vrilu imaju i dvije vrlo zanimljive pećine, koje bi sigurno bile zanimljive ne samo speleolozima nego i turistima, a brojne su legende vezane za Tušnicu, Grabovicu, za okolicu Vrila, a o ljepotama Buškog jezera koje je tu, često smo pisali.
Ovo samo onako usput pišemo jer se rijetko piše o ovome živopisnom selu, netaknute prirode, ugodnom za život kad je riječ o prirodi, dušu dalo za stočarstvo, još da se malo zajednica, općina, pobrine za bolje uvjete u Vrilo bi se počeli vraćati i oni što su davno odselili.
www.tomislavnews.com
