Na svetkovinu sv. Marka (25. travnja), kada se po tradiciji služi sveta misa na groblju u Vrilu, u Župi Prisoje, ove godine zbog mjera u suzbijanju virusa korone, nije bilo moguće služiti na Markovdan ovdje misu.
Zato je sveta misa služena danas (subota, 30. svibnja), a okupilo se oko 50-tak vjernika. Misno slavlje predvodio je don Ivan Bebek koji je u nadahnutoj propovijedi ispričao zanimljive događaje iz života svetog Marke, pa i o tomu kako su moći svetog Marka spasile vjernike Klobuk u Hercegovini od teške bolesti, pa je sv. Marko i zaštitnik Klobuka.
Nakon svete mise na groblju u Vrlu, počela je padati kiša, pa su se vjernici brzo razišli kućama, a mi smo ipak uspjeli doznati i vidjeti i – napisat malo više o Vrilu.
Vrilo je na izvoru, vrilu gdje rijeke Šujica, ponornica, ponovno izvire, nakon što je nestane, ponire u Ponoru kod Kovača. Vriljani su se počeli raseljavati odavno, ali najviše iseljavanje je bilo u vrijeme izgradnje hidroakumulacije Buško jezero, kada su mnoge kuće i imanja potopljena.
Ipak u Vrilu još uvijek ima žitelja, a samo u dvije kuće Krišta ima desetoro djece, što daje nadu kako bi ovo selo moglo oživjeti. Kažu kako imaju struju koja jedva da upali sijalice, a već odavno su postavljeni novi stupovi za rekonstrukciju el. mreže, ali sporo napreduju radovi.
U Vrilu imaju i dvije vrlo zanimljive pećine, koje bi sigurno bile zanimljive ne samo speleolozima nego i turistima, a brojne su legende vezane za Tušnicu, Grabovicu, za okolicu Vrila, a o ljepotama Buškog jezera koje je tu, često smo pisali.
Ovo samo onako usput pišemo jer se rijetko piše o ovome živopisnom selu, netaknute prirode, ugodnom za život kad je riječ o prirodi, dušu dalo za stočarstvo, još da se malo zajednica, općina, pobrine za bolje uvjete u Vrilo bi se počeli vraćati i oni što su davno odselili.
www.tomislavnews.com
