List!Jesen! Šetnja kroz prirodu! Ne bi bila prava šetnja jednog Duvnjaka kada barem jednom ne bi sjeo na neku usputnu klupu ili barem kamen. Toliko puta sam šetao, ali prvi put sam razmišljao o listu i to samo zato jer mi je u trenutku kad sam sjeo lagano sletio na nos ( pista mu, Bogu hvala, nije mala 😉). Mjesec u kojem smo sada se zove listopad, a ja sam ga doslovno osjetio.
Ali opet, što je list? Sjedio sam na klupi, razmišljao i shvatio da smo list, dragi prijatelju, ti, ja i mi svi. Za razliku od stabla koje na vrhu raste trajno, kao i naše obiteljsko stablo koje traje stoljećima, rast lista je ograničen, kao tvoj ili moj život. Majka nas rađa i tada smo kao mali pupovi na granama. Pup ojačava dok ne izbije list, ali bi bez pomoći grane i stabla nestao. Kao što bi i mi umrli da kao bebe nismo imali ljubav i pažnju naše cijele obitelji. Prve korake su nas čuvali kako ne bi pali, kao što grana ljubomorno čuva svoj list dok ne ojača. Nakon toga list ojačava i izbacuje cvjetove. Mjesec lipanj je dobio upravo ime po drvetu lipe koja cvate u to doba godine. To smo mi u mladim godinama, kada mislimo da smo najljepši, najpametniji i najjači, pa ne kažu iskusni ljudi uzalud za tu mladu dob “mlad-zelen”.
Cvjetanje lista je jednom u godini, a mi smo samo jednom mladi, nema ponavljanja. Nakon cvjetanja, dolazi vrijeme kada život prestane bujati svom puninom, počinje lagano stagnirati. Snaga opada, nestaje, a počinju smetati i kiša, i sunce, i mraz, i bura, i jugo, a o vjetru koji bije i udara ne treba ni govoriti. Kako listu smeta, tako i mi kažemo “ubi me ova promjena vremena, u kostima i križima je osjetim”. List se, kao i mi, bori protiv vjetrova i nevremena u našem životu, ali imamo ograničeni rok trajanja. Vjetrovi i razna vremena i nevremena su nam odnijeli previše snage za neke nove bitke u životu. Tako se i list počinje lagano sušiti, sve dok ne naleti neka jača kiša ili vjetar i ne otkine ga s njegove grane i njegova stabla života. Ali i taj let, odnosno pad, se može usporediti s našim bolestima. Možemo se mi liječiti, paziti i boriti protiv toga, ali pad je neminovan.
Ovaj list je pao igrom slučaja na mene i uputio me na razmišljanje, nakon kojega sam zaključio: Jučerašnji dan je ionako prošao i ne možemo ništa promijeniti! Za sutrašnji nismo sigurni hoćemo li ga dočekati?! Zato, ljudi, uživajte samo u današnjem danu, u ovom trenutku jer je to sve što imamo!
www.tomislavnews.com/F.
