Večeras ( 15. srpnja, 2017.), u crkvi Uznesenja BDM u Posušju, pod večernjom svetom misom u 17 sati, petorica postulanata obukli su franjevački habit te tako pristupili tzv. godini kušnje – novicijata na Humcu.
U nazočnosti brojnih vjernika, među kojima i mnogo rodbine postulanata, i brojnih svećenika, franjevački habit večeras su obukli: Vinko Baćak (župa Tomislavgrad), Ante Begić (župa Posušje), Ante Mitar (župa Posušje), Željko Tomić (župa Posušje) i Ante Vukoja (župa Kočerin).
Ovo su fotografije s večerašnje mise u crkvi Uznesenja BDM u Posušju na kojoj su postulanti obukli habit, a najviše fotografija je oblačenje Vinka Baćka, iz naše, Duvanjske župe.
Misno slavlje i obred oblačenja predvodio je provincijal fra Miljenko Šteko, a suslavili su meštar postulanata fra Iko Skoko, meštar novaka fra Stanko Mabić, odgojitelj iz Visokog fra Josip Ikić, mjesni župnik fra Mladen Vukšić te još četrdesetak misnika.
Liturgijskim obredima ravnao je fra Ivan Penavić. Misno slavlje svojim skladnim pjevanjem uzveličali su naši bogoslovi. Nakon svete Mise, druženje je nastavljenjo u prostoru nove crkve.
PROVINCIJALOV NAGOVOR:
Draga braćo i sestre, dragi kandidati za oblačenje!
Sabrali smo se u ovo subotnje predvečerje, na blagdan sv. Bonaventure, na ovo sveto bogoslužje – na prvome mjestu – slaviti Gospodina. Gdje god se okuplja dio Kristove Crkve, okuplja se oko svoga Gospodina i radi Gospodina.
U ovome obredu imamo još jedan važan čin: primamo u franjevački novicijat ove mladiće i oblačimo ih u odjeću sv. Franje, da bi započeli svoju godinu kušnje, godinu novicijata u našoj Zajednici.
A Isus sȃm u Ivanovome evanđelju kaže: „Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas.“ (Iv 15,16). On poziva koga hoće i kad hoće. I samo onaj koga on pozove može ponizno pokucati na vrata nekoga samostana pa reći: Evo me, čini mi se da me Gospodin zove…
O tome je lijepo svjedočanstvo dao ruski pisac Nikolaj Gogolj, čiji je onaj poznati metafizički roman „Mrtve duše“ ušao u svu svjetsku književnost. Piše on pri kraju svoga života, u duhu riječi čežnje koje smo čuli u Knjizi Mudrosti: „nema višega poziva od poziva redovnika. Dao Bog da nam jednom bude dano obući jednostavan monaški – redovnički habit, za kojim moja duša toliko čezne! Već mi je i sama pomisao na nj velika radost. Ali to ne možemo ostvariti vlastitom snagom, nego nas Bog mora pozvati na to“.
Bog nas mora pozvati – Kako Gospodin zove? On danas poziva u duhovna zvanja na unutarnji način. Najredovitije pozvanik ili pozvanica osjeti u srcu blagi glas zova. Taj zov može nekada biti sasvim izričit, kakav je bio kod sv. Franje kad ga je Gospodin pozvao s jednog raspela. Nekada može biti jedva zamjetljiv, može se ponavljati kroz dulje vrijeme, može čovjeka jedno vrijeme držati u napetosti i neizvjesnosti, ali se na kraju jasno razbistri tako da ga može slijediti. Pritom Gospodin zna i dulje čekati dok pozvana osoba ne dozrije potpuno ili dok ne dozriju drugi potrebni uvjeti. Zna se služiti i zaprekama, ako je to korisno za pozvanu osobu. Tako je, na primjer, za sv. Faustinu Kowalsku dopustio da u dva-tri samostana njezina molba bude odbijena. Nije to za Faustinu bio gubitak motivacije, nego porast njezine vjere i njezine želje da postane redovnica.
Gospodin zna progovoriti na unutarnji način i preko svojih svjedoka i životnih događaja. Neke je mlade ljude potakla sama svetačka pojava nekog svećenika, redovnika ili redovnice da počnu razmišljati, kako se to dogodilo kod sv. Ante Padovanskog, kojega su prvi franjevački mučenici potaknuli za dolazak u Franjevački red.
Evo, pred tim otajstvom, pred svakim pozivom, mi samo možemo kao i sv. Pavao u drugom čitanju reći: navješćujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, skrivenu. I dok On zove, nikad nikoga ne prisiljava. Jer je sama ljubav koja nudi ono što je za nas najbolje. On poznaje svoje darove u nama – talente koje nam je dao. Želi da ih razvijemo potpuno. A kad mu se potpuno predamo, nađe načina kako bi korigirao i usavršio naše prvotne predodžbe i planove koje smo imali o prihvaćenom zvanju. Na primjer: Isusove riječi „Franjo, idi popravi moju Crkvu“ sv. je Franjo u početku shvatio kao da ga Bog zove da fizički obnavlja ruševne crkve u Asizu i oko Asiza pa se dao na taj posao. Kad se obratio i posve stavio Bogu na raspolaganje, shvatio je da treba obnavljati živu Crkvu kao zajednicu, i tako je počeo Franjevački red u koji i vi stupate, a koji u tolikim svetima nosi ove Isusove riječi iz Evanđelja: Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta!
Jedan suvremenik, moleći se u nekoj samostanskoj crkvi, čuje redovnike kako u koru mole časoslov. I veli, dođe mi misao da ovi ljudi molitve, ovi jednostavni molitelji u svojim srcima nose sveti Jeruzalem. Oni su u ovoj povijesti prenosili svoje molitvene zanose čak na kamenje crkava i kapela, na pergamenu svojih časoslova… Osjećam tu molitvu, taj zanos kad god prelazim ove pragove.
Dragi kandidati, svoj mladenački redovnički zanos unesite u našu Zajednicu, u našu Crkvu, u naš narod! Trudite se biti blagoslov svima – trudite se biti svjetlo svijeta i sol zemlje! Neka ljudi vide vaša dobra djela i slave Oca nebeskoga!
Hvala svima koji su vas pratili na vašem putu ovoga poziva. Vašim dragim roditeljima i obiteljima, čija srca su večeras posebno ponosna. Vašim župnicima. Profesorima i odgojiteljima u postulaturi u Mostaru i sjemeništu u Visokom.
Božji blagoslov neka nas sve prati. Amen!
******************************************************
Čestitamo svim postulantima i želimo da ustraju na započetom putu služenja Gospodinu u Franjevačkom redu!
www.tomislavnews.com i www.franjevci.info
