U duvanjskom kraju ako je ora krumpiri se vade, kopaju, kupe odmah iza Male Gospe, pa sve do Svetog Frane (4. listopada) kad se “uhvati” pogodno vrijeme, a “Sveti Frane nesta u polju hrane”.
Ove godine je svemu što se zasijalo ili posadilo Bog dao lijepo vrijeme, i sunca i kiše dovoljno, pa zelen, voće i povrće rodilo kao rijetko kada. Krumpiri posebno, pa se ovih dana vade traktorom, rijeko gdje kopaju motikom, prošlo i to vrijeme hvala Bogu, a je bilo i teško, sjetit će se mnogi.
Danas je najteže naći vlasnika traktora i dočekati da vam dođe na njivu, ako je veća treba samo okupiti dovoljno čeljadi da što prije pokupe razastrte bilaće (bili) ili crvene krumpire po njivi.
A Ivan Perić – Kanić iz Eminova Sela je uvijek tu sa svojim “starcem” traktorom iz 1968. godine, malo mlađim od vlasnika IPK. Mlađim taman toliko da se mali IPK mogao popeti u kabinu i dohvatiti upravljač.I traktor od tada stalno u pokretu, u svim prigodama, najviše u poljskim radovima, više od pola stoljeća služi Perićima bez kvara, bez greške.
A u Delaća na Eminovu Selu krumpiri rodili k’o nikada, ima ih oko pola tone, pa dovoljno i za čeljad, i za krmad, a ima ih i za prodat-stalnim mušterijama. Sitni krmadima i ostavit za sada, a srednji za hranu čeljadima, a oni skroz veliki, a ima ih, za pole uz sir u dugu i hladnu duvanjsku zimu.
I kad god pišem o krumpirima, a dugo godina bila dobra kopačica (!), sjetim se dida-gastarbajtera, pokoj mu duši, kojemu su krumpiri uvijek bili taman! Ako su bili sitni govorio bi : “Ovo su najlipši kumpiri, Švabo neće one krupne, za njega su vako sitni zakon…!”. Ako bi neke godine bili krupni didu su baš bili taman, po volju: ” Ovo su pravi, valja ih vidit, ma je.o ti one sitne, štaš od nji, nikad ih ostrugat, skaše se čim u vruću vodu…”
www.tomislavnews.com/Lj. Đikić/Foto: I.D.
