Dario je ponikao u HNK “Tomislav”, a danas igra u Slovačkoj. Između toga, igrao je u još nekoliko klubova
U osmom kolu Slovačke lige u petak je odigrana prvenstvena utakmica između Nogometnog kluba Dunajska Streda i MSK Žilina. Utakmica je završila rezultatom 2 : 2, a izjednačujući pogodak za Dunajsku Stredu postigao je igrač s brojem 10, Dario Krišto, rođen u Tomislavgradu prije 25 godina, tu je i odrastao, a tu, na Blažuju, mu žive roditelji Marija i Frano.
O Dariju često pišu slovački mediji, pa su pisali i u prošli petak, nakon postignutog pogotka koji je njegovom klubu jako važan. Zato smo i mi odlučili predstaviti Darija našim čitateljima, kroz razgovor s njim.
Dario, otkud Duvnjak u Slovačkoj?
U Slovačku sam stigao iz Dugopolja, gdje sam igrao za tamošnji klub. A prije toga? Počeo sam, kao i svi Duvnjaci, u HNK “Tomislav” iz Tomislavgrada. Odmah nakon osnovne škole u Tomislavgradu odlazim u Zagreb, a prvi klub za koji sam, kao senior, igrao bio je NK “Inter”iz Zaprešića. Potom sam igrao u Omišu, Šibeniku, Zrinjskom u Mostaru, a nakon toga u Dugopolju.
U siječnju ove godine došao sam u Slovačku i zaista sam zadovoljan. Ljudi i igrači u klubu su me odlično primili, brzo sam se uklopio. Dunajska Streda je prvoligaški slovački klub, igram poziciju veznog igrača, gdje sam se, tako kažu, dobro snašao. Ugovor sam potpisao na dvije i pol godine i samo Bože zdravlje, da ne bude ozljeda, za sada mi je dobro.
Dario, usporedi malo ozračje na utakmicama kod nas i u Slovačkoj?
Ono što me iznenadilo u Slovačkoj, za razliku od naših stadiona, jest da su tribine, uglavnom, pune, navijači su bučni, kao i svugdje, ali ne izostaju s utakmica svojih klubova.
Moj klub i ja osobno imamo veliku potporu naših navijača, sve domaće utakmice igramo pred prepunim tribinama, a to je bio moj san, kao uostalom svih nogometaša-igrati pred punim tribinama i čuti pljesak nakon dobrog poteza.
Ima li u tvom klubu, u Dunajskoj Stredi, još igrača s ovih naših prostora, s kim provodiš slobodno vrijeme?
Odmah da kažem kako je malo slobodnog vremena, jer su obveze velike, treninzi, utakmice, putovanja…U mom klubu nema igrača s naših prostora, ali ih ima u drugim klubovima u Slovačkoj, pa s njima, uglavnom, provodim ono malo slobodnog vremena što imam. A pokušavam upoznati i Bratislavu i druge gradove u Slovačkoj, jer je ovo jedna prekrasna zemlja.
Što te tako oduševilo?
Ma sve, ali ako bih nešto, osim ljubaznih ljudi i dobrih navijača, trebao izdvojiti, onda je to hrana, koja je, uistinu raznovrsna, ukusna, kvalitetna, ma milina, haha.
{gallery}dario-kristo-1{/gallery}
Što ti nedostaje?
Nedostaje mi obitelj, djevojka, prijatelji i miris s Duvanjskog polja. Osim toga, ja sam mlad otišao od kuće, navikao sam živjeti sam, brinuti o sebi, ali, naravno, često mislim na svoj zavičaj, na svoje roditelje, sestru, brata, ali s njima se često čujem, pa…
Obveze mi i daljina ne dopuštaju češće dolaziti doma, bio sam prije dva mjeseca, a sada, vjerojatno, neću prije Božića.
Znaš li kuda poslije Slovačke, imaš li nekih planova za budućnost?
Planova za budućnost imam, ali u privatnom životu, a što se tiče nogometne karijere o tomu je rano razmišljati, ima još vremena.
A želja, gdje bi volio zaigrati?
U nekom hrvatskom prvoligaškom klubu, a svakako mi je želja napraviti iskorak u karijeri, ma gdje bio. Naravno da mi je najveća želja, a što je i san svih hrvatskih nogometaša, zaigrati u Hrvatskoj reprezentaciji.
Trenutačno ima više poznatih i dobrih nogometaša duvanjskog porijekla: Pope, Pašalić, Strinić, Špikić, Vučur, Pačar, Kovačević, Serdarušić, Dilber…Neke smo možda i zaboravili, a Strinić, hrvatski reprezentativac i Špikić, odnedavno igrač Rijeke, tvoji su bliski rođaci. Reklo bi se da vam je nogomet u genima. U kakvom ste srodstvu i jeste li u kontaktu s njima?
Istina je da je duvanjski kraj rasadnik, pored ostalih talentiranih ljudi, i dobrih nogometaša, športaša općenito. Ja pratim nogometaše porijeklom s Duvanjskog polja, s rođacima sam stalno u kontaktu, kometiramo utakmice, ukazujemo na pogreške…
A u kakvom sam srodstvu sa Strinićem i Špikićem? Znam da smo blizak rod: Strinićeva i moja majka su sestre, a Špikićeva majka je stričevka našim majkama, ukratko: pradjed nam je isti čovjek! Nadam se da sam to dobro skontao, haha.
Imam djevojku, zaručeni smo!
Dario, znaš da sam radoznala, pa ti moram postaviti i osobno pitanje: kažeš da ti nedostaje djevojka, a vidim te na slici u društvu lijepe djevojke u Slovačkoj? Tko je ljepotica, nije valjda Slovakinja?
Ne, ne! Imam djevojku, a nakon duge veze, nedavno smo se i zaručili u Tomislavgradu, jer je i ona Duvanjka, iz Crvenica, Anita. Ovih dana ona je bila kod mene u Slovačkoj i kaže da je oduševljena, da bi mogla ovdje živjeti. Ona trenutačno odrađuje pripravnički staž u Tomislavgradu, a vjenčanje smo planirali iduće godine, u Tomislavgradu, gdje drugo, na Svetkovinu svetog Ante. Nakon toga, vidjet ćemo gdje i kako.
Dario, mlad si, uspješan, a znam da si i uporan, pa možeš li poručiti nešto našim čitateljicama i čitateljima?
Prvo da kažem kako redovito čitam vaš portal, kako mnogo toga što me zanima nađem upravo na TN,to mi je drago pismo, draga veza sa zavičajem, s mojim rodnim krajem.
Mlad sam za neke poruke, pa osim pozdraviti sve Duvanjke i Duvnjake, i sve vaše čitateljice i čitatelje, gdje god da jesu, a znam da ih je mnogo u domovini i inozemstvu, samo kratka poruka, već dobro poznata: Slijedite svoje snove, ne odustajte, ma koliko bilo teško, jer uloženi trud se na kraju uvijek vrati, isplati!
www.tomislavnews.com /Razgovarala: Ljuba Đikić/ Foto: privatni album
