Nina Radoš imala je pet godina kada je s roditeljima (majkom Borčankom i ćaćom Omoljaninom) , bratom blizancem i mlađim bratom otputovala u Njemačku, u München, grad u kojemu je naviše obitelji gastarbajtera rodom ili porijeklom iz duvanjskog kraja.
Čim su se smjestili u Münchenu, malo privikli, a Nina i brat joj blizanac pošli u školu, odmah su prepoznati i u školi i među vršnjacima kao vrlo daroviti za sport, uostalom kao i mnoga djeca duvanjskih korijena. Maleni Radoši trebali su se odlučiti za jedan od sportova, pa su odlučili trenirati rukomet, jer je to bio jedini sport gdje su mogli skupa trenirati (do 8. godine dječaci i djevojčice treniraju zajedno ). Ni jedno ni drugo nisu znali ni riječi njemačkog jezika, niti su ga razumjeli, pa su se bojali razdvajanja i komunikacije s drugom djecom.
Maleni blizanci Radoš pri dolasku u Njemačku
Kad su prišli u viši uzrast, treneri su primijetili da svojom igrom Nina odudara, odskače od drugih djevojčica i pozivali su je trenirati i igrati za starije uzraste.
Nina je uz očiti sportski talent i jako uporna i vrijedna, trenira četiri puta tjedno, a vikendima su utakmice, njoj nije teško po kiši i snijegu s biciklom voziti se svaki dan četiri kilometara od mjesta stanovanja do svoga kluba. Svi treneri su je hvalili, a u roditeljima i braći imala je najvjernije navijače.
Ali, uvijek postoji to neko nesretno “ali”
U sportu su ozljede vrlo česte, pa je za Ninu prije godinu i pol došao dan kad se sve preokrenulo, kada je sve krenulo nizbrdo.
Za vrijeme jedne utakmice Nina je doživjela veliku nezgodu. U sudaru je dobila težak potres mozga i izbila zube. Za ambicioznu malu dvanaestogodišnju djevojčicu to je bio smak svijeta. Ležala je danima u bolnici, ali nikada, ni jednog momenta nije pomislila odustati od rukometa. Nakon dugih mjeseci oporavka, roditelji su odlučili podržati Ninu u bavljenju sportom, ali su je nagovarali da odustane od rukometa, da možda trenira nogomet, odbojku…, ali Nina nije željela čuti niti za jedan sport osim rukometa.
I nakon pola godine vratila se rukometu, još jača, još upornija, još u igri uspješnija. Dobila je nadimak Mala Nina jer je manja i krhkija od ostalih djevojčica. Nedavno se kao trinaestogodišnja djevojčica uspjela plasirati sa svojim klubom München Laim u Bayern Ligu. Skauti koji su gledali utakmice pozvali su Ninu u skupinu mladih talenata Oberbayern tako da Ninina priča tek počinje…
“Mala” i uspješna Nina je učenica osmog razreda škole u Münchenu, želimo da njezina životna i sportska priča bude što uspješnija, bez ozljeda i da kao i do sada, kada god ima slobodnog vremena s obitelji “skokne” u svoj rodni Tomislavgrad, svjesna da je svakim danom sve manje slobodnih dana!
Sretno Mala Nina!
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić/Foto: obiteljski album
