Ana Krajinović je 27-godišnja lingvistica, čiji je otac Tome rođen i odrastao u duvanjskom selu Omolju, mlada je i uspješna žena, koja je ovih dana objavila prvu knjigu iz lingvistike, bavi se znanstvenim radom, a u Berlinu priprema doktorat također iz lingvistike…
Gospođa Ana Krajinović govori više svjetskih jezika, putovala je po svijetu, živjela i istraživačkim radom se bavila i bavi u više država, knjigu je pisala na portugalskom, a objavila na engleskom, proučava malo poznate jezike…O tomu, ali i o privatnom životu, te o vezi s duvanjskim krajem razgovarali smo s ovom mladom i uspješnom ženom, zanimljivog životopisa.
Gospođo Ana, o Vama, osim ovoga u uvodu, ne znamo mnogo, pa nam na početku recite: gdje ste rođeni, koje ste škole/fakultete gdje pohađali?
Rođena sam u Zagrebu 1991. godine, osnovnu, srednju školu i faks sam pohađala u Zagrebu : Osnovna škola Stjepana Radića, Gimnazija Lucijana Vranjanina i Filozofski fakultet u Zagrebu gdje sam studirala portugalski jezik i lingvistiku. Nakon preddiplomskog iz portugalskog i lingvistike u Zagrebu, otišla sam u Portugal na magisterij iz lingvistike i nakon toga sam započela dvojni doktorat isto iz lingvistike u Berlinu i Melbourne-u.
Kada ste se „zaljubili“ u lingvistiku?
U srednjoj školi sam učila više različitih jezika: engleski, latinski, njemački i španjolski, a latinski me se najviše dojmio. Kroz učenje latinske gramatike sam shvatila da su jezici puno sličniji nego što sam do tada mislila. Vidjela sam da latinski, njemački, hrvatski pa čak i engleski i španjolski, imaju vrlo slične gramatičke funkcije. Jedina razlika je bila u tome koje riječi izražavaju koje gramatičke funkcije. To sam shvatila tijekom pisanja jednog testa iz njemačkog u 2. razredu srednje škole. To saznanje me oduševilo i htjela sam otkriti o čemu se točno radi. Saznala sam da je lingvistika znanost koja se bavi tim pitanjima preko moje mame koja je studirala indologiju na Filozofskom u Zagrebu i sama je slušala lingvistička predavanja. Tada sam znala da ću studirati lingvistiku.
Kakav je bio vaš put od zagrebačke gimnazijalke do berlinske studentice?
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu sam upisala portugalski jezik uz lingvistiku jer sam htjela dobro naučiti jedan romanski jezik, ponajviše zbog toga što sam voljela učiti latinski.
Pred upis fakulteta sam sasvim slučajno upoznala mog sadašnjeg muža koji je Portugalac. Upoznali smo se na Međunarodnoj olimpijadi iz fizike koja se održavala u Zagrebu 2010. godine, dok sam ja volontirala na tom događaju kao vodič portugalske ekipe. Nakon tri godine veze na daljinu i završenog preddiplomskog u Zagrebu odlučila sam preseliti u Portugal i započeti magisterij u Lisabon. U to vrijeme sam se udala za svog muža i oboje smo bili na magisteriju tj. diplomskom studiju u Lisabonu — ja iz lingvistike, a on iz fizike. Kad smo završili magisterije, počeli smo tražiti plaćene doktorske studije i naišli smo na natječaje u našim područjima u Berlinu. Oboje smo bili prihvaćeni i tako smo se preselili u Berlin 2016. godine. Moj doktorat je dio jednog znanstvenog projekta koji uključuje proučavanje autohtonih jezika s otočja Vanuatu koje je smješteno u južnom Pacifiku. S obzirom da je taj Berlinski projekt na Humboldt Sveučilištu surađivao sa Sveučilištem u Melbourne-u, pružila mi se prilika da upišem dvojni doktorat, što znači da će oba sveučilišta procijeniti moj doktorski rad i dodijeliti mi titulu doktora (ali pišem samo jedan doktorski rad naravno!). 2017. godinu sam provela u Melbourne-u, uključujući i terenski rad na Vanuatu-u. Ovu godinu sam provela u Berlinu i išla sam opet na terenski radi na Vanuatu u 7. i 8. mjesecu.
Kako ste uopće dospjeli na inozemne fakultete, jesu li Vam roditelji plaćali studij ili?
Roditelji i moj muž su mi pomogli financijski tijekom moje prve godine u Portugalu, a nakon toga sam počela raditi puno radno vrijeme na faksu kao “research assistant” tj. znanstveni asistent, uz magisterij. Trenutno isto radim na Hubmodltu u Berlinu kao “wissenschaftliche Mitarbeiterin” tj. istraživač koji piše doktorat.
Kako i zašto iz Portugala idete na sveučilište u Berlin?
U Portugalu je bilo manje prilika za plaćeni doktorat i školarine su isto dosta visoke tako je bilo jednostavnije tražiti nove prilike u drugim državama. Berlin se dogodio slučajno, jednostavno smo moj muž i ja našli projekte u našim područjima koji su tražili doktorande.
Radite li negdje ili samo studirate, pripremate doktorat i pišete stručne knjige?
Kako sam već rekla, radim na faksu kao “wissenschaftliche Mitarbeiterin” tj. istraživač od kojeg se očekuje da napiše doktorat. Ta pozicija je financirana od strane projekta na temu autohtonih jezika Vanuatu-a i traje 3-4 godine. Radim u timu koji istražuje slična lingvistička pitanja u tom projektu. Za moju poziciju nema očekivanog broja stručnih radova ili knjiga, nego se to prepušta samom istraživaču da objavljuje svoj rad u međunarodno priznatim časopisama i predstavlja na konferencijama.
Što je tema Vaše prve knjige i na kojem je jeziku pisana?
Moja prva knjiga je produžena i dodatno razrađena verzija mog magisterija koji se bavi Portugalskim kreolskim jezikom koji se govori u južnoj Indiji. Jezik se zove “Malabar Indo-Portuguese” tj. malabarski indijsko-portugalski. Kreolski jezici su miješani jezici koji su najčešće nastali u kontekstu kolonizacije. Kad su Portugalci kolonizirali veći dio južne Indije u 16. stoljeću zbog trgovine i preprodaje dobara, počeli su komunicirati s Indijcima koji su govorili malajalamski jezik. Kako Portugalci i Indijci nisu imali zajednički jezik, s vremenom se stvorio miješani kreolski jezik čiji se vokabular bazira na portugalskom, ali gramatika je dijelom portugalska, a dijelom malajalamska. Moja knjiga proučava gramatiku vezanu uz glagole, prvenstveno glagolska vremena i glagole “biti” i “imati”. U knjizi također određujem je li porijeklo neke gramatičke konstrukcije portugalsko ili malajalamsko. Magisterij je bio napisan na portugalskom, a knjiga je na engleskom. Nažalost, još uvijek nisam imala priliku posjetiti govornike tog jezika kojih je trenutno vrlo malo jer je jezik skoro izumro, ali nadam se da ću po završetku doktorata uspjeti isplanirati jedno putovanje u južnu Indiju.
Koliko jezika govorite?
Tečno govorim hrvatski, engleski i portugalski. Njemački i Bislamu (službeni jezik Vanuatu-a, https://hr.wikipedia.org/wiki/Bislama_jezik) govorim dovoljno za svakodnevnu komunikaciju. Imam pasivno znanje francuskog, španjolskog, Malabar-Indo Portuguese i Nafsan (jezik s Vanuatu-a kojim se trenutno bavim za doktorat). Mogu čitati arapsko pismo, devanagari (hindsko pismo) i rusku ćirilicu.
Kada planirate doktorirati i koji su Vam planovi nakon toga?
Planiram doktorirati krajem 2019./početkom 2020. godine. Nakon toga ću se prijaviti za razne poslove. Ako se pojave dobre postdoktorske ponude, razmotrit ću da nastavim raditi na faksu. Ali trenutno bih najradije našla posao u računalnoj aplikaciji lingvistike koja se bavi usavršavanjem kompjuterske upotrebe jezika. Trenutno je velika potražnja za lingvistima koji mogu približiti računalni jezik (kao npr. Siri) ljudskom jeziku.
Želimo da vam se planovi i želje ostvare, a sada malo laganijih pitanja: Što Vas veže za Duvanjsko polje, za Tomislavgrad, za Omolje?
Moj tata je rođen u Omolju i oduvijek mi je bilo drago ići tamo i posjetiti baku, didu i strica koji žive tamo. Priroda je prekrasna tamo i stvarno je pravi odmor za dušu.
Što Vam znače ova mjesta i koliko često dolazite u rodni kraj svoga oca- ćaće?
Kad sam bila mlađa vrlo sam često posjećivala Omolje i imam jako puno lijepih sjećanja na igranje s mojim bratićem, moja prva prijateljstva koja sam stekla u Omolju, čuvanje krava s mojom tetom i bratićem i bakina najbolja pita na svijetu 🙂 Kasnije bih najčešće došla za Gospojinu.
Kada sljedeći put namjeravate posjetiti Tomislavgrad?
Moj muž i ja dolazimo u Zagreb za Božić i nakon toga namjeravamo posjetiti rodbinu u Omolju.
Djed Ivan Vam je bio duvanjski gastarbajter, zaradio je i njemačku mirovinu, a Vi ste znanstvenica u Berlinu? Kako objašnjavate taj veliki generacijski napredak?
Mislim da je dosta toga stvar okolnosti. Moji roditelji su studirali i našli poslove u Zagrebu i životni standard je ipak viši sad nego što je bio prije par desetljeća. Mislim da su obrazovanje mojih roditelja i njihov način razmišljanja imali veliku ulogu u mom zanimanju za znanost i istraživački duh!
Moja mama je iz Prijedora i otišla je na studij u Zagreb gdje je upoznala mog tatu. Ona radi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a tata radi u Zagrebačkom Holdingu.
Kako su se ljudi s Duvanjskog polja svuda iseljavali ilustrirat ću iz osobnog iskustva: slučajem okolnosti moj posao me odveo u Melbourne prošle godine, gdje živi naša rodbina porijeklom iz Omolja. Didov brat se odselio u Melbourne šezdestih godina prošlog stoljeća, oženio s našom ženom i imao četvero djece. Oni su svi odrasli u Australiji i svi već imaju svoje obitelji. Bilo je jako lijepo imati podršku obitelji u Australiji!
Na kraju, recite neku poruku mladim ljudima koji žele uspjeti u životu, što je presudno, što je kod vas bilo presudno?
Nađite nešto u čemu uživate i nađite način kako da to unovčite! Svi ljudi imaju nekakav talent i nešto što ih ispunjava, koliko god se činilo banalno. U mom slučaju, ja uživam u otkrivanju novih načina da se objasni stvarnost i u kreativnosti koja je potrebna za to. Znanost je jedna od profesija gdje ta sposobnost potrebna, ali ima i drugih poslova gdje se to traži i ja sam spremna za bilo koji od njih!
Želite li nekoga posebno pozdraviti?
Pozdravljam sve Vaše čitateljice i čitatelje, posebice one s Duvanjskog polja, a poimenice srdačne pozdrave šaljem Perki, Ivanu i Miji Krajinoviću iz Omolja!
FOTOGRAFIJE I OBJAŠNJENJA UZ NJIH
Ana sa suprugom Xavierom u Melbourne-u
Ana na Vanuatu-u, riba kokos za jedno njihovo domaće jelo koje se zove “laplap”.
“Ovaj dečko se zove Lionel Emil i on živi u selu Erakor pored glavnog grada Port Vile, gdje se govori Nafsan. Tijekom mog boravka u Erakoru bila sam smještena u jednoj obitelji i svaki dan bi radila snimke njihovog jezika i onda ih analizirala. Imala sam dva putovanja do sad, svako od 2 mjeseca”, objašnjava Ana ovu fotografiju.
www.tomislavnews.com/ Razgovarala: Ljuba Đikić/Foto: privatni album
