Magistar je strojarstva, a zaposlen u uspješnoj njemačkoj tvrtki Robert Bosch d.o.o u Hrvatskoj na poziciji projektnog inženjera. Kad smo čuli njegovo prezime odmah nam je zazvučalo duvanjski, a mi baš takve, mlade i uspješne i s Duvanjskog polja, rado predstavljamo našim čitateljima.
Zato smo kontaktirali gospodina Ivana Bartulića i čim je progovorio znali smo da ima veze s duvanjskim krajem. A rado je pristao na intervju za naš portal Tomislavnews.com.
Gospodine Bartuliću, na početku ovoga razgovora predstavite se našim čitateljima, gdje i kada ste rođeni i odrasli?
Rođen sam u Tomislavgradu, inače sam iz Kongore iz poznate i mnogobrojne kuće Romušića. I otac i majka su mi iz Kongore (Drago i Ljiljana) tako da sam `čistokrvni` Kongoranin.
Kada selite iz Kongore i zašto?
Nažalost smo vrlo kratko živjeli u Kongori. Morali smo se preseliti, silom prilika, u Austriju gdje sam proveo, nakon nekoliko mjeseci od rođenja, prve tri godine života. Nakon toga samo je otac ostao na `privremenom radu`u Austriji (koji je potrajao i do danas ), a majka sa mnom i mlađim bratom je preselila u Zagreb, kako bismo bili što bliže rodnoj grudi, gdje smo ostali sve do danas. Kao dodatni razlog zašto baš Zagreb je i veća mogućnost školovanja (na kraju se to pokazao kao pun pogodak jer smo brat i ja danas inženjeri). Otac je tvrdio da ako već moramo mijenjati državu da bar ne mijenjamo toliko jezik i kulturu (to sam saznao iz nedavnog razgovora s njim )
Kako Vam je bilo odrastati u Zagrebu, velegradu?
Ufff, na samom početku bilo je teško i vrlo izazovno jer je to ipak velegrad i tada nije kao danas bilo toliko naših Duvnjaka u Zagrebu. Bilo je vrijeđanja da smo Bosanci i da se naučimo pravilno razgovarati (ne znajući da je naš naglasak daleko pravilniji od `purgerskog`). Ali to me nije obeshrabrilo, nego naprotiv dalo motiv da se baš tu dokažem kao `stranac`.
Kako ste se odlučili studirati strojarstvo, je li te baš to zanimalo ili si to upisao „silom“ prilika?
Od malena sam uvijek nešto `šarafao` s pokojnim didom Antom u garaži i mogu reći da je on glavni `krivac` za branšu kojom se danas bavim. Zahtijevnost FSB u Zagrebu i razna iskustva starijih kolega bio je dodatni motiv i izazov upisati takav fakultet. Također mi je matematika od malih nogu bila omiljeni predmet, te sam kroz osnovnu i srednju školu bio na mnogobrojnim županijskim i državnim natjecanjima.
Jeste li bio dobar student ili se studiranje malo razvuklo?
Objektivno gledajući bio sam vrlo dobar student što je u krajnjem slučaju prepoznao i današnji poslodavac. Položio sam sve ispite i propise u roku.
Jeste li se nakon diplome odmah zaposlio?
Još jedan razlog zbog kojeg sam upisao FSB (Fakultet strojarstva i brodogradnje) u Zagrebu je i taj što je trenutno na tržištu (domaćem i inozemnom) nedostatak inženjera strojarstva pa sam se zaposlio svega 10-ak dana od diplomiranja.
Jeste li zadovoljni sadašnjim poslom u Hrvatskoj ili razmišljate kao većina mladih i školovanih potražiti posao negdje drugo?
Kada gledam samo sebe tada mogu reći da sam zadovoljan trenutnim poslom jer je izuzetno cijenjen i uvijek se trudim učiti i proučavati novitete kako bih bio `Up to date`. Vrlo bitno mi je da poslodavac također ulaže dosta resursa u stjecanje novih vještina i znanja mene kao djelatnika pa vrlo često sam po raznoraznim školovanjima i seminarima po Europi.
S druge strane nisam zadovoljan s trendom jer većina mladih i obrazovanih kolega odlaze u inozemstvo. Razumijem ih jer državne institucije ne rade dovoljno na programima kako zadržati mlade. Meni je nekako sudbina odredila da sam kao mali bio na području njemačkog govornog područja, a danas radim za takvu tvrtku pa sam vidio iz prve ruke dosta toga po Europi.
Koliko vremena provedete na poslu, imate li vremena za obitelj, neki hobi?
Kako je posao sam po sebi dinamičan i opsežan to je zbilja teško procijeniti, ali trudim se `ne nositi posao kući`. Za obitelj uvijek imam vremena i tako sam si posložio prioritete da obitelj ne `trpi`. Kako sam friško u braku (godinu dana) sa svojom ženom Ilkom trudimo se zajedno od početka napraviti dobar temelj i onda je kasnije sve jednostavnije. Koristim i opciju homeoffice-a pa spojim posao i obitelj kako bi svi bili sretni.
Koliko često dolazite u Kongoru, Tomislavgrad i koga imate u duvanjskom kraju?
Dolazim kada god stignem i kada sam u prolazu jer posao obuhvaća projekte u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji pa kad god imam priliku svratim barem na kratko do rodnog kraja. Dolje sam obvezno `oko Gospe kad se svi iskupe`i volim se sresti s rodbinom i prijateljima jer smo svi `razbacani` po Europi pa je to prilika da se `ispričamo`.
Kako i s kim naradije provodite vrijeme kada dođete u Kongoru?
Kako mi je cijela rodbina `sa strane` ljeti je prilika da se svi skupimo i družimo. Znate kako je to kod nas, svake godine imamo nekoliko svatova po čemu smo specifični i nadaleko poznati.
Kako se informirate o stanju u zavičaju, u B i H, čitate li naš portal?
Svakodnevno čitam duvanjske portale, posebno Vaš koji ovom prilikom pohvaljujem jer uspijevate prenijeti sva događanja i novosti nama koji smo fizički udaljeni od zavičaja.
Na kraju, možete li poslati poruku mladima, posebice maturantima koji sada odlučuju koji fakultet upisati?
Poruka mladima je da se ne boje nikakvih izazova koji im posebice profesionalni dio života nosi, nego da se bore i ustraju u svojim ciljevima. Uvijek sam zagovarao tehničke fakultete, jer mislim da, iako su možda na početku zahtjevniji, kasnije se pruža puno mogućnosti prilikom zaposlenja. Nadam se da će ih što više pronaći zadovoljstvo u Duvnu, jer kad tad ćemo se svi mi vratiti
Svakako bih na kraju ovog razgovora pozdravio svu rodbinu, prijatelje i sve ljude iz duvanjskog kraja, a posebno čitateljice i čitatelje Tomislavnews.com.
www.tomislavnews.com/ Razgovarala: Ljuba Đikić/Foto: privatni album
