TG Kultura/Zabava

FOTO/PRVI INTERVJU : NIKOLINA LEUTAR, iz Stipanjića-Tomislavgrad, uspješna studentica Likovne akademije, dobitnica Rektorove nagrade

4.7KPregleda

Nikolina Leutar je mlada djevojka iz duvanjskog sela Stipanjića s osobitim darom za crtanje, likovnu umjetnost, pa je imala sreću nakon Gimnazije u Tomislavgradu upisati i studirati likovnu umjetnost na Likovnoj akademiju. Ovih ljetnih dana je u svojim Stipanjićima, pa smo je zamolili za jedan lagani, ljetni intervju za Tomislavnews.com.Nikolina je rado pristala, a ovo je njezin prvi intervju za medije, što nam je drago, jer nam je namjera upoznavati čitatelji s mladim i uspješnim Duvanjkama i Duvnjacima bilo gdje da žive i biti im potpora.
Nikolina, hvala što ste pristali govoriti za naš Portal, preko ljeta ste u rodnim Stipanjićima, a gdje studirate?

Studiram Likovnu akademiju u Širokom Brijegu koja pripada Sveučilištu u Mostaru.

Koja ste godina studija, koliko studij traje i jeste li zadovoljni znanjem i umijećem koje dobivate na studiju?

Završila sam treću godinu. Studij traje pet godina. Integrirani je studij (5+0).
Zadovoljna sam, to je ono što volim tako da crpim sve informacije što dobivam od profesora. Profesori nam daju slobodu u načinu rada, što je u našoj struci vrlo bitno da ne radimo šablonski nego da izrazimo sebe u slobodi i kreativnosti.

Jeste li već odlučili o užoj specijalnosti, smjeru u likovnom umjetnosti?

Kad sam završila prvu godinu trebala sam odabrati smjer, kiparstvo, slikarstvo ili grafiku. Ja sam izabrala slikarstvo. Profesori nas usmjeravaju kroz svih pet godina, no na trećoj godini mi tražimo sebe, tražimo neki svoj stil, izraz. Koji nadograđujemo na četvrtoj i petoj godini uz pomoć mentora.

Kada ste otkrili svoj dar za slikarstvo, za umjetnost?

Pa uvijek sam voljela crtati od malena. Išla sam na govorne vježbe kod logopedice sestre Renate Vukadin gdje sam uz nju otkrila dar stvaralaštva. Kroz osnovnu sam imala velik poticaj od učiteljice Jadranke Klemić i ostalih nastavnika. Također sam išla na tečaj crtanja, prvo kod Ive Bradvice i onda kroz srednju kod Ante Braovca , gdje sam se i pripremala za akademiju.

Jeste li od nekoga u obitelji naslijedili taj dar ili…?

Ne znam nikoga u obitelji tko se bavio slikarstvom, tko  je slikao.

Kada ste shvatili da je to Vaš životni poziv?

Tek sam u četvrtom srednje počela razmišljati o tome što ću upisati. Prvi izbor mi je bila likovna akademija, a drugi građevina. Tijekom prve godine studija shvatila sam da je to za mene i nisam se pokajala što sam upisala baš taj fakultet.

Jeste li „od prve“ položili prijemni ispit ili je bilo više pokušaja?

Jesam, “od prve”. Bilo me strah prijemnog. Dva dana smo crtali i pisali test. Tada sam prvi put crtala akt uživo.

Stanujete li u Širokom ili putujete svaki dan na predavanja?

Stanujem u Širokom s cimericom Josipom Ćosić. Odmah smo “kliknule”, potičemo jedna drugu na rad i zajedno učimo za ispite. Tako smo obje dobile Rektorovu nagradu.
Jedva čekamo vikend koji obavezno provedemo kod kuće.

Ima li još tko iz Tomislavgrada da studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom?

Ima nas 9 na akademiji. Uvijek profesori komentiraju kako je zanimljivo da nas ima dosta iz Tomislavgrada, te ističu kako je Tomislavgrad nadaren umjetnicima.

Koja je tvoja omiljena tehnika, a koji motivi slikanja?

Dosta slikam akrilom na platnu, a na faxu sam zavoljela ugljen. Volim različite motive. Ispočetka sam slikala pejzaže, a kasnije sam zavoljela i portrete i ostalo.

Imate li uzora u svijetu likovne umjetnosti?

Imam dosta uzora u svijetu umjetnosti. Svakim danom otkrivam nove umjetnike.  Neki od mojih dražih su Vincet van Gogh, Georges de La Tour, Joseph Beuys…i jedan moj bivši profesor Antun Boris Švaljek.
A mi smo bogati s jednom meni dragom i prekrasnom slikom Vlahe Bukovca “Isus prijatelj malenih”, koja krasi našu duvanjsku baziliku.

Jeste li do sada imali izložbu? Kome rado i prvo pokazujete svoje radove?

Samostalne izložbe nisam imala, ali skupne jesam. U četvrtom gimnazije smo ja i cimerica Josipa imale zajedničku izložbu gdje se predstavljala darovitost gimnazijalaca. Tu su bili i ostali učenici koji su se predstavljali u glazbi, poeziji.. te smo tako skupili dio novca za maturalnu zabavu.
Sudjelovala sam u par kolonija koje su također bile humanitarnog karaktera.
Prvo pokažem svojim ukućanima radove i cimerici, koji su mi najveći kritičari i ostalim prijateljima i rodbini.

Imate li stipendiju i je li skup studij umjetnosti, mislim na materijal koji vam je potreban u stvaranju?

Primam hrvatsku stipendiju. Studij je skup, materijala nešto dobijemo na faxu, ali većinu mi sami sebi financiramo i nabavljamo.

Što vam je ostalo u lijepom sjećanju iz gimnazijskih dana u Tomislavgradu i koliko su ostala čvrsta prijateljstva iz gimnazije?

Druženja, kave (kako mi to zovemo “linija” hahaha), ostali su mi pojedini profesori u lijepom sjećanju koje i danas viđam. S par osoba sam ostala dobra i u kontaktu. Kad odeš na fakultet, svatko ode svojim putem tako da se i neka prijateljstva prekinu.

Kako provodite vrijeme u Stipanjićima, je li Vam dosadno?

Dosta vremena provodim u Stipanjićima. Nije mi dosadno, uvijek ima posla oko kuće, ali isto tako posvetim dosta vremena slikanju.

Koliko Vam je rodno selo, grad, nadahnuće za nove slike?

Pa veliko mi je nadahnuće jer sam okružena prirodom što potiče na rad. Isto tako ljudi kojima sam okružena motiviraju me. Zanimljivo je to da kada sam na fakultetu i svaki dan slikam portrete, kada se susrećem s ljudima drugačije ih gledam, gledam crte lica, oblik glave… Imam potrebu kada nekoga upoznam da ga i nacrtam.

Otkrijete nam nešto od Vaših želja, planova vezanih za studij, za stvaralaštvo?

Što se tiče mojih planova idem korak po korak. Inače u životu ne želim ubrzavati stvari.
Sad za sad uživam u studiju.

Po običaju, na kraju pitamo, ono po duvanjski: jeste li zaljubljeni, imate li momka?

Zaljubljena sam, imam momka.

www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić/Foto:Privatni album