Prije deset godina Jelena je uspješno položila sve potrebne ispite i prošla zahtjevne testove za međunarodnog košarkaškog suca, odnosno sutkinje. Ovih dana kratko se odmara u Tomislavgradu…
Naš Portal je u više navrata pisao o Jeleni, danas smo je sreli, a gdje drugo nego u Gradskoj sportskoj dvorani u Tomislavgradu i , naravno , iskoristili prigodu porazgovarati s njom uz kavu u hotelu Tomislav i predstaviti je našim čitateljima.
Jelena Tomić mlada je, uspješna, lijepa i vrlo zanimljiva djevojka. Rođena je u Zenici 1981. godine, gdje je s roditeljima i bratom živjela do početka Domovinskog rata, kada je uslijedilo preseljenje u duvanjsko selo Kongoru, rodno mjesto njezine majke, zatim kratko u Pulu, pa povratak u Kongoru gdje je završila osnovnu školu.
U srednju školu odlazi u Zagreb, gdje se u okviru školskih aktivnosti počela baviti sportom, košarka ju je posebno zanimala.
-Jednoga dana profesorica tjelesnog odgoja rekla je kako ima natječaj za polaganje za košarkaškog suca. Nikada o tomu nisam razmišljala, pa sam se, više iz znatiželje prijavila i odmah počela odlaziti na seminare, predavanja, a predavači su odmah u meni prepoznali potencijal za suca. To me ohrabrilo i pomislila sam zašto ne? Bila sam jedina žena među muškarcima i nije mi to smetalo, štoviše, bio je to veći izazov. U početku sam sudila niže rangirane košarkaške utakmice, publika i igrači su me u početku pomalo čudno gledali, ali ja sam znala da radim posao koji volim i ništa mi nije bilo teško, učiti, vježbati, suditi…-o svojim počecima suđenje priča simpatična Jelena.
Bez razmišljanja se prijavila na polaganje ispita i testove za međunarodnog košarkaškog suca, odnosno sutkinju i vrlo uspješno sve položila i sve testove odlično svladala.
-Bilo je to prije deset godina i bila sam presretna. Sjećam se da sam odmah bila raspoređena suditi međunarodnu utakmicu u Italiji. Bila sam jako uzbuđena, stigla u zračnu luku, a zrakoplov nije poletio zbog nevremena. Moje uzbuđenje je splasnulo, mislila sam što sada, prva utakmica, pa…Međutim, na kraju sam ipak na vrijeme stigla suditi tu utakmicu i eto, sudim međunarodne utakmice i košarkašica i košarkaša već deset godina i uživam u svom poslu- ne skidajući osmijeh s lica priča o svojim međunarodnim suđenjima Jelena.
Ne vodi baš preciznu statistiku ali misli da je do sada sudila oko 70-tak međunarodnih utakmica.
-Nemam neugodnih iskustava zato što sam žena, čak mislim kako neke konfliktne situacije na terenu lakše rješavam od svojim muških kolega. Bilo je, ali samo u početku, kod nas malo zajedljivih komentara na račun ženskog suca-sutkinje, ali na međunarodnim utakmicama toga nema, doživljavaju me jednako kao i muške suce, sada, rekla bih i sa više simpatija-priča Jelena, a o zanimljivostima iz svog posla kaže:
-Sve utakmice su mi zanimljive i gotovo svih se po nečemu, uglavnom lijepom, sjećam, male neugode brzo zaboravim. Ipak bih izdvojila suđenje na Afričkom košarkaškom prvenstvo prije dvije godine. Brojna je publika na svakoj utakmici i svi vas gledaju sa simpatijama, ljubazni su, dragi. Izdvojila bih još suđenje na Košarkaškom turniru u Zadru koji se organizira prije sezone, kao neka priprema za sezonu. Sjećam se utakmice na tom turniru kada sam sudila utakmicu između Cedevite i Fenerbahcea, njihovih legendarnih trenera Željka Obradovića i Jasmina Repeše. To sam mogla samo sanjati. Ili, recimo, obožavala sam Josipa Sesera kao velikog košarkaša, skupljala njegove slike i sličice, lijepila u album ili na vrata hladnjaka, a sada sudim klubu koji on trenira- izdvaja neke od zanimljivosti iz svog posla Jelena.
Najčešće sudi utakmice u kojima ne igraju hrvatski klubovi, jer se želi izbjeći eventualna pristrasnost.
-Različito se reagira kod nas i u drugim državama. Tamo se rijetko čuje da je sudac kriv, da je pogriješio, iako se zna i to dogoditi, a kod nas se češće okrivljuje sudac, ali ja sam na sve navikla, sve je to sastavni dio posla. Kad radiš ono što voliš, ništa ti teško nije, važno je da si ti načisto sa sobom, da ti je savjest čista-kaže Jelena.
A država, zemlja koja joj se posebno sviđa?
-Sudila sam i boravila u svim europskim državama, ali Andora je poseban doživljaj. Kao da me netko ubacio u najljepšu bajku, sve je tako minijaturno i bajkovito, tu je ljepotu teško zaboraviti-oduševljena je Jelena Andorom.
Kaže da je gotovo uvijek na putovanju, u zrakoplovima provodi mnogo vremena, ali voli upoznavati nove ljude i nove zemlje, ljude.
-Posao je ovo u kojemu sklopite brojna i trajna prijateljstva u cijelome svijetu, upoznate velikane sporta, ne samo košarke i to je neprocjenjivo-kaže u duljem razgovoru Jelena i na nađe pitanje o primanjima odgovara da se od košarkaškog suđenja može solidno živjeti, a ona se trudi opravdati na najbolji način svoju zaradu.
A odmor?
-Malo je dana za odmor, a i na odmoru moram biti aktivna, održavati kondiciju, jer se fizička spremnost redovito provjerava, zato i na odmoru ovdje kod roditelja u Tomislavgradu idem u dvoranu, na fitness. Vrlo rado dolazim u Tomislavgrad, u Kongoru, ali i u rodnu Zenicu. Nastojim se družiti s prijateljima iz djetinjstva, s rodbinom, šetati Duvanjskim poljem-kaže nam na kraju razgovora ova mlada i uspješna djevojka, prva i jedina košarkaška sutkinja u Hrvatskoj, ali i šire, uz pozdrave svim čitateljicama i čitateljima Tomislavnews.com , koji redovito čita, pa zna što se događa u zavičaju.
www.tomislavnews.com / Razgovarala : Ljuba Đikić/Foto : Davor Đikić
