Potkraj travnja, 2016.godine, Žensko društvo Gospe od Ružarija iz Pakoštana posjetilo je jugozapadni dio Hercegovine u suradnji s firmom za usluge prijevoza i turizma “Kovač Bus”, koja je vrlo uspješno odradila organizaciju vožnje autobusom do naših odredišta na koje smo krenuli iz prelijepog mjesta na moru – Pakoštana…
Naša prva postaja bila je u Mijakovu Polju, gdje smo srdačno dočekani kod obitelji gospodina Nikole i gospođe Marije Mamić. Tu smo se okrijepili hranom i pićem, ukusnim specijalitetima kuće i ovog kraja, koje su im pomogle pripremiti i servirati vrijedne ruke gospodina Dinka i gospođe Katice Prljević. Zaustavljanje kod njih bila je okrjepa za dušu i tijelo. Svima bih preporučila odlazak u ovo ruralno i predivno okruženje s beskrajnim zelenilom iz kojeg se čuje skladni pjev ptica, gdje se još osjeti miris čiste netaknute prirode koju krasi krš i kamen.
Nakon što smo se pozdravili s obiteljima Mamić i Prljević, krenuli smo u mjesto Vinica – najudaljeniju točku općine Tomislavgrad. Vodič na toj dionici, profesor i predsjednik Općinskog Vijeća Tomislavgrad Mate Kelava, upoznao nas je sa zanimljivostima ovog kraja.
Vinica je ime dobila po vinovoj lozi koja se uzgajala na tom području. Iako je šezdesetih godina prošlog stoljeća imala gotovo 3 000 stanovnika, danas ih je manje od 300, i to uglavnom starijih. Negativni trend iseljavanja se i dalje nastavlja, unatoč tome što se sve više obnavljaju stare ili grade nove kuće, uglavnom iz sentimentalnih razloga ili kratkog odmora tijekom ljeta.
Posjetili smo spomenik poginulim braniteljima u 1.i 2. svjetskom ratu i poginulima u domovinskom ratu, a zatim smo krenuli prema centru mjesta gdje se nalazi stara srednjovjekovna crkva u čijoj se blizini nalazi kula Hasan Age Arapovića, vođe zapovjednika turskih graničara, u kojoj je prema legendi boravila njegova žena Fatima Arapović, glasovita Hasanaginica, glavni lik čuvenog hrvatskog epa, koja je prema lokalnoj predaji tu pokopana.
Zanimljivost ovog kraja je i turističko naselje “Eko selo Grabovica” gdje smo se okrijepili pićem i razgledali rekreacijski centar s mini zoološkim vrtom, konjima, kočijama…
Ovo mjesto koje je postalo poznato širom Hercegovine i srednje Dalmacije, nalazi se na mjestu gdje se spaja Bosna, Hercegovina i Dalmacija, kao i tri klime: mediteranska, kontinentalna i umjerena. Toplo preporučam njihove specijalitete uz koje se može uživati u pogledu na prekrasno Buško jezero.
Na Buškom jezeru je dobrovoljnim prilozima izgrađen moderan duhovno-kulturni i rekreacijski centar sa svim sadržajima koji boravak u ovom kraju čine ugodnim i sadržajnim, a za vrlo pristupačnu cijenu se tu može prenoćiti, doručkovati i večerati. Često se tu uz grupnu najavu organiziraju i razni duhovno-kulturni tečajevi i seminari.
Iz buškoblatskog kraja je poteklo mnogo poznatih lica, među kojima su i : Nikola Jurčević – nogometaš i nogometni trener, don Jakov Perković, jedan od najpoznatijih hrvatskih glagoljaša u Hercegovini, Vlade Lozić, hrvatski pjesnik, Ivan Bilela – hrvatski pikadist, trostruki europski prvak, hrvatski reprezentativac i osvajač brojnih naslova,
a od novinara: Jozo Ćurić, Iva Gačić, Ivana Ivanda, Ružica Renić, I. Brekalo, Ivica Šola i drugi.
Navečer smo se smjestili u hotelu “Tomislav” u kraljevskom gradu Tomislavgrad i uživali u bogatoj kuhinji naših vrijednih i ljubaznih domaćina. Ovdje ne mogu da ne spomenem ljubaznost osoblja, a posebno gospodina Slavka koji je tako strpljivo i ljubazno odgovarao na naše upite, donosio što god je trebalo, u svakom trenutku je bio na usluzi i ništa mu nije mu bilo teško učiniti za nas.
Kakva bi fešta bila bez pjesme za koju je zaslužan prof. Ivan Radoš Mićukić koji nas je zabavljao harmonikom i pjesmom do kasnih noćnih sati?
Ujutro rano nakon doručka krenuli smo iz kraljevskog Tomislava preko Posušja do Mostara. Tu nam se pridružio gosp. Zlatan Zubac i upoznao našu grupu sa znamenitostima ovog predivnog starog grada.
Treba li išta pisati o Mostaru? Mislim da je nadaleko poznata njegova povijest, kao i sadašnjost. Pečat na dojam iz Mostara mogu staviti samo stihovima dobre stare pjesme:
“Mostar grade podno Veleža
meka srca, tvrda kamena…”
Da nešto više pišem o tom gradu postalo bi malo pristrano. Ipak sam teška srca ostavila dijete studenticu u tom gradu studenata i stoga koliko god puta odlazila iz tog grada njemu se iznova vraćam.
Zato odmah prelazim u Blagaj. Iz Blagaja nas je put odveo u stari grad Počitelj.
Nakon safari vožnje u parku prirode Hutovo blato okrijepili smo se u Čapljini.
Okrijepljeni kasnim ručkom krenuli smo na zadnju točku svog odredišta Međugorje.
Tu je stavljena točka na i nakon sv. Mise koja nas je duhovno okrijepila, te smo se u kasnim večernjim satima vratili svojim domovima.
Uvjereni da ćemo ponoviti zajednički izlet u ovaj prekrasan kraj, srdačan pozdrav svima koji ovo čitaju od žena i djevojaka, društvarica Gospe od Ružarija i još jednom zahvala našim ljubaznim i dragim domaćinima.
www.tomislavnews.com / Tekst i foto :Anita Vukoja
