Bilo je na Duvanjskom polju, duvanjskim njivama i rodnih i ne rodnih godina, a ove godine nije dobro rodilo samo ono što nije posađeno, posijano, a krumpiri čudesa, a i lubenice lijepo dozrile…
Danas smo snimili vađenje krumpira i berbu lubenica u duvanjskom selu Podgaju, lijepo vidjeti.
I nema gladi kad se ovoliko krumpir vadi, Kikaš bi rekao: “Kad nigdi nema, ima u Duvnu…!”
A jesu rodili krumpiri ove godine u duvanjskom kraju, a posebno u selu Podgaju, bila im ora, pa ne možeš napripraviti vrića… A rodile i lubenice, malo zasladiti iza krumpiruše ili pola i sira!
A ovako s jeseni, kada počne vađenje krumpira, uvijek se sjetim godina kada bi krumpiri na duvanjskim njivama dobro rodili, ali bili sitni ko orasi, nije ih se isplatilo kopati, ali ne možeš od sramote ostaviti ih na njivi. Ćako, pokoj mu duši, zaradio je mirovinu na njemačkim bauštelama, ali ga nitko nije mogao uvjeriti kako se ne isplati saditi krumpire, on je uvijek tjerao po svom. A za sve bi našao opravdanje: “Znam da se ne isplati, ali isplati li se ležati po cili dan i još zapustiti njiva. Moram se nečim i ja zabavljat”, a to je značilo “zabavu” i za svu kućnu čeljad, ta ne možeš ga od grija samoga gledati na njivi.
Kada bi bili tako sitni krumpiri, ćako bi nas, a više sebe, tješio: “Ovi sitni su najbolji, kakvi krupni, Švabo najviše voli ove sitne, u njima je slast”.
Mi bi se, umorni, kiselo nasmiješili i dali mu za pravo, jer tako umorni ne bi imali snage još mu se suprotstaviti i reći da su ti sitni samo za krmad, što je i bila istina.
A kada bi godina ponijela i rodili krupni krumpiri Ćako bi sav sretan govorio: “Đava ti one sitne, ko klikeri, ne meš ga nać u zemlji, dok ga oguliš ništa ne ostane, ovo su pravi kumpiri, dika ih vidit!”. I baš ih je bilo lijepo vidjeti, onih bijelih, ali i crvenih, kao ovi današnjih podgajskih.
Davno nekada bilo, a ostala priča u duvanjskom selu Mrkodolu, kako je Omoljka kopala krumpire, a rodili, ona se nije mogla iščudit, pa zvala supruga: ”Dođi brzo, Jako mili, ovo su čudesa, samo vidi kako su rodili kumpiri, sve sisalja ko varićaka, a dugi su, da prostiš, pola metra, dok ne vidiš nećeš virovat!”
Eto, baš tako i ove godine rodili sisalji ko varićaci. Sisalji su krumpiri kao ovi na našim fotografija, dakle koji nisu ni okrugli, ni glatki, nego imaju još nekoliko krumpira priraslica, a što su varićaci? Vi mlađi upitajte starije što je to ako ne znate?!
Posebno su zanimljivi ovi srcoliki krumpiri, a sve ih je više, pa ih prozvašmo “krumpiri-romantičari”, vjerovali ili ne, znanstvenici su dokazali kako su 90% takvih krumpira sadile zaljubljene osobe, haha.
A ove godine, osim krumpira rodile su i tikve ogromne, a kako vidite na našim fotografijama, rodile i lubenice na više mjesta u Duvanjskom polju i lijepo sazrile, slatke.
Jedini nedostatak Duvanjskog polja jest što mnogi misle kako se ne isplati raditi u poljoprivredi, pa odlaze. Ne zna čovjek što bi im rekao, ta neće ih vratiti ovi sisalji, tanka je “hrana” u njima!
Fotografije u galeriji ispod snimljene su prije tri godine, a i tada je godina ponijela!
FOTO GALERIJA/arhiv
www.tomislavnews.com
