Sinoć, 5.listopada, 2022. godine, u 19. sati, u Samostanu hercegovačkih franjevaca, Dubrava, Zagreb, upriličena je promocija knjige autora rodom iz Šujice Jure Šimić: “Duvanjska djeca – zagrebački starci”.
Moderator predstavljanja bio je Ile Baković-Ceta, a o knjizi su govorili politički analitičar Tvrtko Dolić, Petar – Grga Mamić, lektor i Nikola Papić, urednik knjige i pisac predgovora, te sam autor Jure Šimić( sve duvanjska djeca ).
Dvorana je bila ispunjena prijateljima i poznanicima.
Predstavljajući autora, voditelj Baković je, među inim. rekao: “Ne mogu ne izraziti zahvalnost samom autoru, koji nas je i ovim prigodom okupio i kroz ovu knjigu podsjetio tko smo i kavi smo mi Duvnjaci. Sam autor kaže da su Duvnjaci prkosni, inatni, uporni, bogobojazni, čovjekoljubni i bogoljubni”, kazao je Baković, a o samom autoru:
“Autora ove knjige upoznao sam sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, gdje većina nas spremala ispite.
I tada je bio svoj, hrabar, bistar, vrijedan, prkosan, čovjekoljuban, bogoljuban i domoljuban. On to vjerojatno ne zna, ali je takav bio uzor mnogima iz mlađih generacija koji su se družili sa njime.
Njegovo domoljublje ga je devedesetih godina prošlog stoljeća usmjerilo u politiku, kojom se duvanjska djeca do tada u pravilu nisu bavila institucionalno. Priključio se Franji Tuđmanu i počeo osnivati organizacije HDZ-a u Bjelovarskom kraju, gdje je službovao.
Nakon pobjede na prvim višestranačkim izbora na kojima je bio nositelj liste HDZ-a, izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća SO Bjelovar, a 1991. godine na početku domovinskog rata, predsjednik Države imenuje ga predsjednikom Kriznog štaba Općine Bjelovara i predsjednikom regionalnog Kriznog štaba za Bilogorsko-podravsku regiju.
Za njegovog vođenja Kriznog stožera osvojena je vojarna u Bjelovaru, a oduzeto oružje iz te vojarne uvelike je pomoglo u obrani Domovine.
Zbog svojih ideala, čestitosti i duvanjske tvrdoglavosti, otvoren mu je ,,Bjelovarski slučaj,, i počeo njegov progon optužnicom za počinjenje ratnog zločina u kojem je u prvom stupnju oslobođen sumnji za to počinjenje ratnog zločina, unatoč lažnih svjedočenja njegovih stranačkih ,,prijatelja,,.
O autoru ove knjige, časnom i čestitom čovjeku i sami znate dosta, ali vjerojatno neki ne znaju da je Jure i danas, iako u mirovini, aktivan u praćenju političkih prilika u Lijepoj našoj i u Bosni i Hercegovini, da dnevno piše političke komentare, piše pjesme, a ovo mu je sedma objavljena knjiga.
Autor ove knjige je prije svega i iznad svega čestita ljudska veličina.
,,Bjelovarski slučaj,” glavni je povod objavljivanja ove knjige
Za naših redovitih druženja ,,Bjelovarski slučaj,, bilo je česta tema razgovora, pa smo zamolili autora da to napiše, kao pouku mlađim naraštajima kao je u ovom povijesnom tranzicijskom vremenu, kada je materijalno ispred i iznad svega ljudskog, častan i hrabar čovjek proživljavao svoju kalvariju samo zato što što su ga, nasuprot drugih, vodili ideali i čestitost.
U knjizi smo i mi duvanjska dica – zagrebački starci prvenstveno kao podupiratelji našeg mučenika i časnog čovjeka, jer kako kaže i sam autor, ovo nje priča i pisanje o poznatim i priznatim Duvnjacima, već priča o prijateljima čije je druženje počelo u studenskim danima i traje do danas”, o knjizi i malo više o autoru kazao je Ile Baković – Ceta.
Politički analitičar Tvrtko Dolić, kako je sam najavio: “Malo ću i o Juri Šimiću, a više o svemu ostalom, iskoristiti ovakvu priliku, graditi kulturu istine. A istinu moramo izgovarati i zapisivati sve češće, da se ugradi u svjetsku znanstvenu baštinu”, rekao je na početku svoga dugog govora, povijesne analize zbivanja na hrvatskom tlu, ratnim zbivanjima u Domovinskom ratu, a o knjizi i njezinom autoru rekao je kratko, a izdvajamo:”Jurina Galileja je Galečić tamo gdje se bura i jugovina tuku, gdje su ljudi tvrđi od kamena.
Medicinar je s Veterine, a ona ga odvela u Bjelovar. Jure stalno naglašava da je Duvnjak – to je velika vrijednost ove njegove knjige…”
Zatim je o knjizi govorio profesor Petar Mamić-Grga, a njegovo predstavljanje knjige i autora prenosimo u cijelosti:
“U prvom redu Hvaljen Isus Marija!
U drugom redu pozdravljam, duvanjsku djecu, zatim sve duvanjske „starce“, pa vas sve prisutne. Nadam se, da ste svi dobro i zdravo kao što smo i mi – starci.
Svi koji su 70-ih godina došli u Zagreb na studije, okupljali su se na misi u Palmotićevoj, kod Isusovaca. Poslije mise bilo je aktivno druženje i pretresanje političkih zbivanja. Brzo smo osnovali Klub duvanjskih studenata – Tomislav. Tako smo se dobro upoznali i povezali, da smo nastavili „duvanjski način života“ i poslije zabrane Kluba.
Išli smo na vjeronauk zajedno, slavili smo sve ispite – nema veze je li netko pao ili položio ispit – slaviti se moralo. Bili smo kao jedan duvanjski „čopor“, ali nismo bili isključivi. Družili smo se i s Livnjacima, Kuprešanima (Janković – Bili, svi ga se sjećamo), Hercegovcima, Imoćanima… sa svima, jer smo imali veliko srce. A i drugi studenti su se voljeli s nama družiti, tako da su i neki Međimurci postali Duvnjaci (Štef Markač je govori da je više Duvnjak nego Međimurac).
Mi, duvanjska djeca smo posebni, ali je autor ove knjige gospodin Jure Šimić još posebniji. Čovjek je satkan od nekoliko izražajnih crta.
1. On je veliki domoljub koji je sebe stavio u službu domovine, dok su mnogi još „filozofirali“ na koji način da pridonesu „uskrsnuću“ domovine. Mora se priznati, da su se skoro sva „duvanjska djeca“ uključila u obran domovine. Nitko nije ostao neaktivan.
2. Druga crta autora ove knjige je ljubav prema zavičaju: Šujici, Duvnu, Tomislavgradu, svim Duvnjacima s kojima se „gordo“ ponosi, a osobito je vezan uz polet duvanjske djece, ali danas uživa, biti u društvu „Duvanjski staraca“.
3. Treća osobnost – Jure je pjesnička duša. Osjeća se ispunjeno, ako svoje osjećaje izrazi u stihu. Pjesničko
školovanje usavršio je u „Tingl-Tanglu“, u Mesničkoj ulici. Moderatorica je bila Ružica (zaboravio sam kako se prezivala), a školu pjesničkog recitiranja pohađala su i zvučna imena, kao Enes Kišević.
Način života iz mladenačkih dana nastavili smo živjeti i kao duvanjski starci. Nekada su noći bile duge, znalo se spojiti i dan i noć… sada, malo je lakši tempo. Kako – tako. Mjesečno okupljanje – malo „meze“, malo priče i sjećanja iz dječjih dana. Prebrojimo se, jesmo li svi na broju – i na spavanje u 11 sati.
Ne možemo mi ići sada na dugo i široko. Stoga, svima želim Laku noć! – Moj Isuse, na počinak moram poć!”
Na kraju promocije, autor knjige Jure Šimić zahvalio je svima koji su svojim dolaskom uljepšali i uveličali promociju, a posebno je zahvalio gvardijanu Samostana hercegovačkih franjevaca fra Slavenu Brekalu i ostaloj franjevačkoj braći na gostoprimstvu i susretljivosti.
www.tomislavnews.com/Lj.Đ./Foto; Romana Lazar Banić
