Eksploatacija Buškog jezera od strane HEP-a i Hrvatske, a na uštrb BiH i lokalnog stanovništva tema je o kojoj se zadnjih pola stoljeća vrlo malo i govorilo i pisalo. Hrvatska politika predvođena HDZ-om BiH o ovome je uvijek mudro šutjela, a tek su se poneki drznuli govoriti o lokalnom interesu.
Piše: Kristina Perić
Jedan od njih je Ivica Brešić, koji se zbog ove i ovakvih tema davno razišao s HDZ-om. Upitan kolika je korist općina Livno i Tomislavgrad od Buškog blata na godišnjoj razini Brešić kaže da je nikakva.
“Obzirom da Livno ima najlošiju vodovodnu mrežu s najviše gubitaka, da nema kanalizaciju već zagađuje svoje rijeke koje dalje putuju zagađene podzemljem u Dalmaciju, da sela oko jezera imaju redukcije vode i katastrofalnu infrastrukturu koju su plaćali iz svog džepa. Tomislavgrad je tu osnovnu infrastrukturu platio kreditom. A kao imamo strateški objekt Buško jezero koje HEP koristi za proizvodnju najskuplje struje. Šezdeset godina od jezera samo HEP ima koristi”, smatra Brešić.
Najkraćih rukava su mještani.
“Mještani župe Podhum u Livnu, gdje je uz jezero skoro pola teritorija župe pod raznim drugim koncesijama su raseljavani još od kad se jezero gradilo pa do dana današnjeg. Koliko koristi imaju možete izvući iz primjera da je regionalni vodovod iz Livna prošao do tih sela ima 15 godina a grad još nije bio u stanju da izgradi sekundarnu mrežu. Tek prošle godine se počela raditi mreža u dva sela i to tek sad kad ja sva mladost otišla”, iskreno će Brešić.
Potpuno zanemaren kraj
Da je tome tako potvrđuju i iz Udruge selo Rašeljke.
“Naša udruga “Selo Rašeljke” godinama upozorava na neravnopravan odnos prema mjestima koja okružuju Buško jezero. Nekada je ovo područje bilo bogato stočarstvom i poljoprivredom, a izgradnjom akumulacije mnogi mještani su izgubili svoja imanja i egzistenciju bez adekvatne naknade ili alternative”, kažu nam iz lokalne udruge.
Navode da su mještane zaobišla i radna mjesta vezana za akumulaciju, a da je ovaj kraj potpuno zanemaren.
“Mještani su svjesni ogromnog potencijala Buškog jezera kroz turizam, stočarstvo i gastronomiju. No, umjesto strateških ulaganja u te grane, svjedočimo sustavnom zanemarivanju ovog područja i devastaciji okoliša kroz projekte poput kamenoloma i vjetroparkova na planinama oko jezera. Takvi projekti dugoročno uništavaju prirodna bogatstva i onemogućuju razvoj održivih oblika gospodarstva, dok lokalna zajednica od njih nema nikakve koristi. Nažalost, mladi ljudi nemaju prilike za zaposlenje vezano za akumulaciju, što dodatno ubrzava iseljavanje stanovništva. Pozivamo nadležne institucije da prestanu ignorirati glas lokalnog stanovništva i da konačno počnu ulagati sredstva od naknada u razvoj ovog kraja. Naša udruga nastavit će se boriti za pravedniji odnos prema ljudima koji žive uz Buško jezero”, istaknuli su iz Udruge Selo Rašeljke na naš upit.
Oni su stajališta i da lokalna vlast od onog što uprihodi temeljem akumulacije slabo vraća u oštećena sela.
Tko ima koristi
“Danas, općine Tomislavgrad i Livno primaju značajne naknade za korištenje hidroakumulacije, no vrlo malo tog novca se vraća u sela koja su podnijela najveću žrtvu. Općina Tomislavgrad prošle godine je dobila oko 3 milijuna maraka, dok Livno dobiva manji dio, ali ulaganja u lokalnu infrastrukturu, turizam i gospodarstvo su gotovo nevidljiva”, zaključili sui z Udruge Selo Rašeljke, koja se javnosti u više navrata obraćala s problematikom gradnje vjetroparka.
Za razliku od mještana, HEP od Buškog jezera itekako ima koristi.
“Proizvode najskuplju vršnu električnu energiju, koristeći objekte izgrađene prije 60 godina. Nemaju koncesiju za korištenje vode već nezakonito koriste javno dobro na temelju odluke sabora Republike Hrvatske. Ne plaćaju naknadu propisanu zakonom već plaćaju koliko oni misle da trebaju. HEP je već više od pola stoljeća u Livnu i Tomislavgradu lokalnoj političkoj eliti bitniji od stanovnika ovog kraja. Njima ekstra profit, nama status auslendera”, ističe dalje Brešić.
Tko je i kada sklapao ugovore s HEP-om, a na štetu BiH, a ponajviše Livna i Tomislavgrada?
“HEP, ponavljam, nema koncesijski ugovor za korištenje vodnog resursa. Ja sam svojevremeno uspio na sudu dokazati da im je okolišna dozvola sporna i nisam uspio naći hrabrog inspektora da nešto poduzme po tom pitanju. Županijski zakon o vodama kojim je fakturirano preko 30 milijuna maraka je srušen na Ustavnom sudu Federacije iako isti zakon važi kad Mostar i HNŽ trebaju naplatiti dodatna sredstva. Žalosno je da su zakon srušili akteri iz ove Županije i samim tim oštetili Livno i Tomislavgrad za taj iznos. Pare su ostale HEP-u i tko zna kome još…”, navodi dalje Brešić. Upitan kako je politika koristila u svoje svrhe ovu problematiku, ponavlja da se politika vodila samo da se zaštiti HEP.
“Zato se nijedan usvojeni zakon ne može provesti. Pred izbore kao usvoje neki zakon pa ga onda prodaju nakon izbora. Zato o svemu ovom svi moraju šutiti a mi koji se usudio progovoriti o ovoj temi postajemo izopćenici i disidenti. Ja nikad neću šutiti o Buškom jezeru jer je to najveća nepravda koja učinjena ovom narodu. A bilo je tih nepravdi koliko hoćete!”, zaključuje Brešić. On je pitanje Buškog jezera pokrenuo i na sjednici Hrvatskog narodnog sabora u Mostaru, što nije baš obradovalo predsjednika toga sve slabijeg Čovićeva okupljanja.
Štete po okoliš
Jedan od rijetkih koji je govorio na temu Buškog jezera je Mato Gotovac, zadnji put 2018. ispred organizacije World Wildlife Fund (WWF) Adria u Livnu.
“Fokusirao bih se na štetu po okoliš i ona je naravno rezultat izmjene hidrološkog režima. Za područje Buškog blata je poznato da su nekadašnje livade i pašnjaci, ali i oranice, pretvorene u vodno tijelo. Ono o čemu se manje govori je područje centralnog dijela polja koje ovakvim upravljanjem vodama degradirano i još uvijek trpi najveću štetu. Kanali izgrađeni za potrebu HE Orlovac preusmjeruju vodu iz stalnih vodotoka prema rezervoaru Lipa snižavajući nivo podzemnih voda tijekom ljeta tako da je nekadašnje tresetište uglavnom nestalo, a poljoprivredna proizvodnja zbog nedostatka vode i degradiranog tla praktički nemoguća. Rijeka Plovuća, koja nastaje od stalnih vodotoka Bistrice, Sturbe i Žabljaka ne postoji 6 mjeseci u godini jer se sva voda preusmjerava u tunel prema HE Orlovac, odnosno ne poštuje se bioloski minimum ili EPP”, kaže Gotovac.
U analizi koju je 2018. upravo za WWF Adria u Livnu pisao Nijaz Zerem ing. građ. hidrolog navodi se sljedeće:
“Sagledavanjem determiniranih prirodnih, i vještački izmijenjenih, karakteristika područja centralnog dijela Livanjskog polja, nameće potrebu osmišljavanja načina revitalizacije, odnosno re-medijaciju tog područja, u smislu okolišno i ekonomski održive cjeline. U prvom redu, potrebno je optimizirati mogući obim revitalizacije, koji mora pratiti trenutne potrebe lokalne zajednice. Odnosno prije svega razmotriti potreban stupanj revitalizacije, kako bi njegovo korištenje imalo značajnu korist za okoliš i lokalnu zajednicu, a pri tome bilo održivo, i po pitanju ekonomskog ulaganja, a i po pitanju funkcioniranja provedenih mjera revitalizacije i rekonstrukcije”, istaknuo je Zerem.
U rješenju iz 1967. koju Republička komisija Sarajevo daje Elektroprivredi Dalmacije navodi se da je investitor dužan sanirati stanje na terenu ako se konstatira pogoršanje vodnog režima. Naravno, po na mnogim mjestima u BiH isprobanim receptima umjesto sanacije nastupila je eksploatacija, višedesetljetna, suprotna interesima stanovništva.
Vremenska crta
1974.
Crpna stanica „Buško blato“ Livno d.o.o. počela je sa radom 10.04.1974. shodno Uporabnoj dozvoli broj UP-05/I-34/1-70 Republičke komisije za vodoprivredu Sarajevo, Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine i pravno je lice koje upravlja objektima sustava HE Orlovac u BiH. Nalazi se na lokalitetu Podgradina, općina Livno i jedan je od objekata gornjeg horizonta HE Orlovac. Među objekte gornjeg horizonta HE Orlovac, smještene u Hercegbosanskoj županiji (Županija 10) na prostoru između općina Livno i Tomislavgrad, spadaju akumulacija Buško Blato s branama Podgradina i Kazaginac, akumulacija i brana Mandak, ustava Jagme I, ustava Jagme II, ustava Brda I, ustava Brda II, ustava Lipa, reverzibilni kanal Buško Blato – Lipa, kanal Drinovac, kanal Brda – Plovuća, kanal Brda – Jagme, kanal Jagme, kanal Brda –
Lipa, čvorište Plovuća, bazen Lipa s preljevom Podkriž, sifon Lipa na kanalu Brda – Lipa, dovodni tunel Lipa I, dovodni tunel Lipa II, dovodni tunel Lipa – Korita, ulazni uređaj dovodnog tunela sa nadgrađem i trafostanicom, te crpna stanica, komandna zgrada i TS postrojenje 110/35/6 kV u Podgradini.
1966.
„Elektroprivreda Dalmacije –Split“ iz Splita je u travnju1966 godine podnijela zahtjev republičkoj komisiji SR Bosne i Hercegovine iz Sarajeva za izdavanje Vodno-privredne suglasnosti za izgradnju HE Orlovac.
1967.
Republička komisija iz Sarajeva je dana 19 svibnja 1967 godine, na osnovu člana 37. stav 3. osnovnog zakona o vodama ( sl. List SFRJ br. 13/65) donijela Rješenje o Vodoprivredno jsuglasnosti za izgradnju HE Orlovac i pratećih objekata. U okviru vodoprivredne suglasnosti propisani su određeni uvjeti kojih se investitor ovog energetskog objekta trebao pridržavati, i u skladu s tim, napraviti Plan pogona u koji će biti ugrađene dane obveze iz vodoprivredne suglasnosti.
Tekst rađen za platformu za ekološku humanistiku Zemlja-Voda-Zrak (www.zemljavodazrak.com)
Objava je ISTINA MEDIA
www.tomislavnews.com
