Soldićka, Njemica, kako su Duvnjaci zvali, a neki još uvijek zovu Dragicu Pranjić, rođenu Soldić, bila je dugo godina nastavnica njemačkog jezika u osnovnoj školi u Tomislavgradu, ali i mnogo više od toga…
Dragica je bila i poznata sportašica, atletičarka s brojnim osvojenim medaljama u trčanju, a kada je došla raditi kao nastavnica u Tomislavgrad, donijela je mnoge novine i u sportu i u kulturnoj djelatnosti Tomislavgrada. Osnovala je ritmičku, plesnu, glumačku skupinu, bila koreografkinja, organizatorica brojnih kulturnih priredbi, pobjednica i domaćih i međunarodnih natjecanja sa svojim skupinama, stalno među mladima. Uz to je i uspješna slikarica, koja je imala nekoliko skupnih, ali i samostalnih izložbi.
Sve je to malo starijim Duvnjacima poznato, a od prije neku godinu Dragica je u mirovini, ali ne miruje. Nakon što se oporavila od teške bolesti, Soldićka je opet po cijelo ljeto na moru, u svojoj Rogoznici.
Voli more, voli ribarenje, bez prigovaranja ikomu, ali zato spremna pomoći svima, kako na kopnu tako i na moru, zato ćemo sada objaviti priču s mora, koja se dogodila jučer (utorak, 7. kolovoza, 2018. godine)
U osvit zore, kako to inače rade ribari, s dvoje Rusa, Volođom i Natašom, koji ljetuju u Rogoznici, na iznajmljenoj brodici isplovili su iz uvale Rogoznica u lov na tune. Zanimljivo je da ni kormilar ni gospođa Pranjić ne govore ruski, a jako dobro smo se sporazumijevali sa svojim gostima iz Rusije.
„Na putu smo sreli plivaricu (plivarica je vrsta broda koja lovi srdele, a koća je brod koji vuče mreže po dnu te lovi raznu ribu: jastoge, kozice, lignje i sve što uđe u mrežu) koja lovi sa velikim mrežama srdele. Kako smo prišli blizu, mogli smo vidjeti kako ribari vuku mreže pune ribe, što je bio lijep prizor pa sam ih slikala. Odmakli smo se od ribarice i krenuli dalje. Bila je velika vrućina i bonaca tako da nismo imali sreće što se tiče tunolova, ali je zato bilo dovoljno druge vrste ribe. Na povratku, na otvorenom moru, vidjeli smo stranu jahtu koja se pokvarila, ljudi su nam mahali, pa smo shvatili da im treba pomoć. Po običaju ribara i pravilima pomorstva treba priskočiti u pomoć, a i bez poznavanja toga, uvijek treba pomoći ljudima u nevolji. Jahtu smo oteglili u luku, a ljudi su nam bili vrlo zahvalni“, ispričala nam je gospođa Pranjić, dodajući kako odmor ne moru ne mora biti samo puko izležavanje na plaži, nego i pomoć ljudima u nevolji.
„Za mene i turiste Ruse bila je to prava avantura. Proveli smo gotovo cijeli dan na otvorenom moru, ali kad pomogneš ljudima osjećaš se sretnim i ne osjećaš nikakav strah ni umor“, kaže Dragica i šalje nam ove fotografije koje ilustriraju njezinu priču.
www.tomislavnews.com
