Onima koji poznaju navike Duvnjake nije teško pogoditi što je danas, a nedjelja je, sniježi, puše bura i hladno je, u većini obitelji ručku.
Dovoljno je da danas malo iza podne prošetati duvanjskim selima, ali i gradom i sigurno ćete osjetiti opojni miris ”nediljka”, kako uobičajeno duvanjska mladež zove redovito jelo za nedjeljni ručak – kiseli kupus sa suhim mesom – a koji se kuha svake nedjelje počevši od Svisveti pa do svetog Ante.
Dobro, ima nedjelja kada se za promjenu kuha sarma, ali opet je tu mnogo suhog misa, pa je miris gotovo isti!
Priča se, a možda svit i izmišlja, da je jedan Duvnjak, ljubitelj mesa, suho meso od dva gudina u zimu i proljeće izijo s desetak glavica kiselog kupusa. Kupus mu je, naime, služio samo da se meso u njemu kuha i po njemu miriše, pa je tek s vremena na vrijeme mijenjao vodu i kupus u loncu, koji se nije skidao sa šporeta. Moguće je da ovo i nije “svit izmislio”?!
A ovo sigurno nije izmišljeno: poznajem obitelj koja bi uvijek prvo pojela meso, pa tek onda, ako ne bi bilo dovoljno mesa, malo nadopunili kupusom. Isto su jeli i drugo meso, recimo, prvo meso, pa onda prilog, što u duvanjskom kraju nije uobičajeno.
A sjećate li se one istinite anegdote iz ne tako davnih ratnih vremena, ne ponovilo se nikada i nikome, kada su u duvanjskom kraju bili unproforci, koji su obično stizali helikopterom. Negdje pred zimu opio ih, zanio neki neobičan miris iznad duvanjskog sela Mrkodola. Kružili oni iznad sela nekoliko dana, ali nikako odgonetnuti kakav je to miris, a pojačavao se svake nedjelje, a nekada bi ga oćutili i četvrtkom. I nađu oni pogodno mjesto za prizemljiti se, šetaju selom, a miris – čudan, neodoljiv. Banu u prvu kuću i vide čeljad ručava: kiseli kupus i suho meso, a bilo je i bravetine, koja širi aromu, haha. Kako tada tu zalegoše, svake nedjelje eto ih u selo, u drugu kuću na ručak. Priča se da su dolazili i poslije rata na kupus i suho meso, pa se legenda o mrkodoljskom ručku proširila daleko i široko po svijetu!
Nije se loše ove hladne nedjelje malo i nasmijati i mlađariju podsjetiti što valja jesti!
Evo razgovora babe i unuka svake nedjelje oko podne:
-Baba draga što mi to radiš svake nedilje, još nije ni podne , a moram ustajat iz kreveta zbog tvog maltretiranja?!
-Sine dragi kakvog toga, šta ti radim?
-Probudi me smrdljivi miris tvoga “nediljka”, zar mora svake nedilje?
-Misliš dušo moja na kupus, ništa ti zdravije nema, a posebno kad je ‘vako hladno ko danas, ne znaš ti šta valja…
-Baba, slušaj, ako se to bude ponavljalo, da si mi draža od očiju, prijavit ću te policiji za uznemiravanje, maltretiranje, zagađivanje životne sredine, čuješ li? Ajde Bog ti, otra ja u pizzeriju na ručak…
-Bože moj jada, svašta ćeš čut od ove mlađarije, čuj smrdi mu kisali kupus, niti znaju što je zdravo, ni što valja…
VJERUJEMO DA VAM RECEPT NE TREBA: TAKO SE JEDNOSTAVNO PRIPREMA, A TAKO DOBRO JELO!
www.tomislavnews.com/Iz knjige komedija Ljube Đikić : “Burek bez mesa”
